Zašto je važno provoditi vrijeme nasamo s Bogom?



Pitanje: Zašto je važno provoditi vrijeme nasamo s Bogom?

Odgovor:
U Ivanu 10,10, Isus je rekao: „Tat ne dolazi, osim da ukrade i zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju, i da ga imaju u izobilju.“ Za razliku od kradljivca, Gospodin Isus ne dolazi iz sebičnih razloga. On dolazi dati, a ne zadobiti. On dolazi da ljudi mogu imati život u Njemu koji je smislen, svrhovit, radostan i vječan. Taj život primamo u izobilju onog trenutka kada ga prihvatimo kao svog Spasitelja.

Grčka riječ „izobilje“ je perisson, što znači „neizmjerno, veoma visoko, preko mjere, više, prekomjerno, količina toliko obilna da je znatno viša nego što bi se mogla očekivati ili predvidjeti.“ Ukratko, Isus nam obećava život daleko bolji nego što bismo ikad mogli zamisliti, koncept sličan onom iz 1. Korinćanima 2,9: „Što oko ne vidje i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ Apostol Pavao nam govori da je Bog u stanju učiniti veoma izobilno iznad svega što možemo tražiti ili misliti, i to čini po svojoj sili, sili koja djeluje u nama ako mu pripadamo (Efežanima 3,20).

Prije nego što počnemo zamišljati raskošne domove, skupe automobile, krstarenja po svijetu i mnogo novaca s kojim ne bismo znali što činiti, trebamo zastati i razmisliti o onome što Isus uči u vezi ovog života u izobilju. Biblija nam govori da bogatstvo, ugled, položaj i moć u ovom svijetu nisu Božji prioriteti za nas (1. Korinćanima 1,26-29). U okviru ekonomskog, obrazovnog i društvenog statusa, većina kršćana ne dolazi iz tih povlaštenih slojeva. Dakle, jasno je da se život u izobilju ne sastoji od obilja materijalnih stvari. Kad bi to bio slučaj, Isus bi bio najbogatiji čovjek. No, istina je upravo suprotna (Matej 8,20).

Izobilan život je vječan život, život koji počinje onog trenutka kada dođemo Kristu i primimo ga kao Spasitelja, te traje čitavu vječnost. Biblijsku definiciju života — osobito vječnoga života — dao je sam Isus: „A ovo je vječni život: da poznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao — Isusa Krista“ (Ivan 17,3 VB). Ova definicija ne spominje duljinu dana, zdravlje, prosperitet, obitelj ili zanimanje. Zapravo, jedino što spominje jest spoznaja Boga, koja je ključ za istinski život u izobilju.

Što je život u izobilju? Prvo, izobilje je duhovno izobilje, a ne materijalno. Ustvari, Bog se pretjerano ne bavi fizičkim okolnostima naših života. Uvjerava nas da se ne trebamo brinuti u vezi toga što ćemo jesti ili odjenuti (Matej 6,25-32; Filipljanima 4,19). Fizički blagoslovi mogu i ne moraju biti dio života u čijem je središtu Bog; niti je naše bogatstvo ili siromaštvo siguran pokazatelj našeg odnosa s Bogom. Salomon je imao dostupne sve materijalne blagoslove za jednog čovjeka, ali je ipak sve to smatrao besmislenim (Propovjednik 5,10-15). Pavao je, s druge strane, bio zadovoljan u svim fizičkim okolnostima u kojima se našao (Filipljanima 4,11-12).

Drugo, vječni život, život koji kršćanina istinski zanima, ne određuje duljina trajanja, već odnos s Bogom. To je razlog zašto nam je rečeno da jednom kada se obratimo i primimo dar Duha Svetoga, već imamo vječni život (1. Ivanova 5,11-13), iako ne naravno u svojoj punini. Duljina života na Zemlji nije sinonim za izobilan život.

Konačno, kršćanski život se vrti oko „rasta u milosti i spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista“ (2. Petrova 3,18 VB). Ovo nas uči da je život u izobilju kontinuirani proces učenja, prakticiranja i sazrijevanja, kao i padanja, oporavljanja, prilagođavanja, ustrajavanja i nadvladavanja, zato što u našem sadašnjem stanju „gledamo kroza zrcalo, u zagonetki“ (1. Korinćanima 13,12). Jednog dana ćemo vidjeti Boga licem u lice, i spoznat ćemo ga u potpunosti kao što ćemo i sami biti spoznati (1. Korinćanima 13,12). Više se nećemo boriti s grijehom i sumnjom. To će u potpunosti biti ispunjen život u izobilju.

Iako smo po prirodi željni materijalnih stvari, naš pogled na život, kao kršćana, mora načiniti preokret (Rimljanima 12,2). Isto kao što smo postali nova stvorenja kada smo došli Kristu (2. Korinćanima 5,17), tako i naše razumijevanje „izobilja“ mora biti promijenjeno. Istinski život u izobilju sastoji se od izobilja ljubavi, radosti, mira i ostalih plodova Duha (Galaćanima 5,22-23), a ne izobilja „stvari“. Sastoji se od života koji je vječan, i stoga je naš interes u onome što je vječno, a ne privremeno. Pavao nas opominje: „Za onim gore težite, ne za onim što je na zemlji! Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu“ (Kološanima 3,2-3 VB).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Zašto je važno provoditi vrijeme nasamo s Bogom?