Pitanje
Jesu li nametljive misli grijeh? Jesu li grijesi spontano nasilne, seksualne ili bogohulne misli?
Odgovor
Gotovo svi su u nekom trenutku podložni nametljivim mislima. Te su nehotične, neželjene slike, fraze ili impulsi izuzetno česti. Spontane i nametljive misli o nasilju nad djecom ili životinjama, neprimjeren seksualni kontakt i bogohuljenje mogu biti krajnje uznemirujući, i čak dovesti do toga da neki dovode u pitanje vlastito spasenje. No, jesu li to uopće grijesi?
Boga ne iznenađuju nametljive misli. Zna sve naše misli – namjerne i nenamjerne (Psalam 139,2). Također poznaje slabost ljudskog uma – „GOSPOD poznaje namisli čovjekove: one su isprazne“ (Psalam 94,11). Jedan od najvećih strahova u vezi nametljivih bogohulnih misli jest da im Bog neće oprostiti. Bog zna da će zli huliti (Psalam 10,4), ali uvijek je spreman oprostiti – „Nek opaki put svoj ostavi, a čovjek bezakonik namisli svoje; i nek se vrati GOSPODU, i on će mu se smilovati, i k Bogu našemu, jer on prašta mnogo“ (Izaija 55,7). Nadalje, Bog itekako poznaje razliku između uvjerenja opakog srca i prolazne misli nekoga tko ga poznaje i slijedi (1. Ljetopisa 28,9). „Jer živa je riječ Božja, i djelotvorna, i oštrija od svakoga dvosjekloga mača; i prodire do razdiobe i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca“ (Hebrejima 4,12).
Bog nam je dao alate za borbu protiv nametljivih misli. Psalam 139,23-24 potiče nas da svoja srca i misli podložimo Bogu. Može utvrditi postoji li u nama išta štetno sa čime se treba pozabaviti. Ako su misli uistinu nepozvane i spontane, 2. Korinćanima 10,3-5 objašnjava što dalje činiti: „Jer ako i hodimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego u Bogu moćno za rušenje utvrda. Obaramo mudrolije i svaku uznositost koja se podiže protiv spoznaje Boga i zarobljujemo svaki um na poslušnost Kristu.“ Bogohulne, štetne i devijantne misli i sklonosti dio su duhovnog rata i potrebna nam je Božja pomoć u borbi protiv njih. Proučavajući Bibliju, potvrđujući istinu u našim mislima i pamteći stihove, možemo uvelike umanjiti ili čak pobijediti nametljive misli – „U mnoštvu tjeskoba mojih u mojoj nutrini tvoje mi utjehe dušu vesele“ (Psalam 94,19).
Nametljive misli nisu nužno grijeh – čak i bogohulne. Naš je um slab i svijet na nas lako utječe. Ali namjerno izlaganje blasfemiji, nasilju i drugim zlima može biti grijeh. Što se više okružimo svjetovnim stvarima, to će svijet više napadati naše misli. Zato se trebamo koncentrirati na ono što je časno, istinito i čisto (Filipljanima 4,8). Ako se ispunjavamo dobrima, Bog će nas blagosloviti: „Blažen je čovjek koji ne hodi na vijeće bezbožničko i na putu grješnikā ne stoji i u zboru podrugljivaca ne sjedi, nego mu je užiće u Zakonu GOSPODNJEMU i o Zakonu njegovu misli dan i noć. I bit će on kao stablo zasađeno uza vode tekućice, što u svoje vrijeme rađa plodom svojim; i lišće mu uvenuti neće, i u svemu što radi uspjet će“ (Psalam 1,1-3).
Ponekad nametljive misli mogu biti i više nego duhovne. Ako pamćenje stihova i molitva ne umanjuju značajno štetne misli i sklonosti, možda je na djelu vlastita kemija tijela. Nametljive misli su, između ostalog, simptom opsesivno-kompulzivnog poremećaja, postporođajne depresije i poremećaja pažnje. Kao što je Bog pružio obučene stručnjake za savjetovanje u duhovnim pitanjima, pružio nam je liječnike i savjetnike koji pomažu u fizičkom smislu. Ako nametljive misli postanu posebno iscrpljujuće, shvatite da će „vječni put“ (Psalam 139,24) možda zahtijevati poniznost da potražite pomoć.
English
Jesu li nametljive misli grijeh? Jesu li grijesi spontano nasilne, seksualne ili bogohulne misli?
