Je li prihvatljivo pred Boga u molitvi „staviti ovčje runo“?



Pitanje: Je li prihvatljivo pred Boga u molitvi „staviti ovčje runo“?

Odgovor:
Koncept „stavljanja ovčjeg vuna“ dolazi od priče o Gideonu, vođi u Izraelu, u Sucima 6. Kada ga je Bog uputio da okupi izraelske vojnike kako bi porazili Midjance, Gideon je želio biti siguran da je stvarno Božji glas taj kojeg je čuo i da razumije Njegove smjernice. Tražio je od Boga znak kao dokaz da je to uistinu Njegova volja. Stoga je uzeo komad vune i stavio ga preko noći na gumno te tražio od Boga da ga učini mokrim, a zemlju oko njega ostavi suhom. Bog je milostivo učinio ono što je Gideon tražio, i ujutro je runo bilo dovoljno mokro da kada se iscijedi, napuni zdjelu vodom.

No, Gideonova vjera bila je toliko slaba da je tražio od Boga još jedan znak – ovoga puta da runo ostavi suhim, a zemlju oko njega mokrom. I opet, Bog je pristao, i Gideon je napokon bio uvjeren da je Bog mislio ono što je rekao i da će izraelski narod imati pobjedu koju im je Gospodin obećao u Sucima 6,14-16. Stavljanje runa na gumno bilo je drugi put da je Gideon tražio znak kako bi se uvjerio da mu Bog stvarno govori da će učiniti ono što je rekao.

Postoji nekoliko pouka za nas u Gideonovoj priči. Prvo, Bog je nevjerojatno milostiv i strpljiv s nama, osobito kada je naša vjera slaba. Gideon je znao da gazi po opasnom tlu i iskušava Božje strpljenje tražeći više znakova. Nakon prvog znaka s runom, rekao je: „Neka se gnjev tvoj ne raspaljuje na me što ću ti progovoriti još jednom“ (Suci 6,39 VB). No, naš Bog je milostiv, pun ljubavi, strpljiv i poznaje naše slabosti. Međutim, priča o Gideonu treba nam biti za pouku, a ne da služi kao model za naše vlastito ponašanje. Isus je u dvije prilike rekao da „naraštaj zao i preljubnički znak traži“ (Matej 12,39; 16,1-4). Njegova poanta je bila da su im znakovi koje im je već dao – Njegovo ispunjenje Starog zavjeta, ozdravljenja i čuda – bili dovoljni da prihvate istinu, ukoliko je istina bila ono što su tražili. Očito da nije.

Još jedna pouka Gideonovog runa jest da oni koji traže znakove pokazuju slabu i nezrelu vjeru koja ionako neće biti uvećana znakovima! Gideon je primio više nego dovoljno informacija i bez znakova s runom. Bog mu je rekao da će zadobiti pobjedu (s. 14), i već mu je odgovorio na prethodni zahtjev za znakom čudesnim prikazom sile u ognju (s. 21). Ipak, Gideon je tražio još dva znaka zbog svoje vlastite nesigurnosti. Na isti način, čak i kad Bog pruži znak kojeg tražimo, to nam ne daje ono za čim žudimo, jer je naša vjera i dalje kolebljiva i sumnjičava. To nas često dovodi do toga da tražimo još više znakova, od kojih nam nijedan ne daje sigurnost koju trebamo, zato što problem nije u Božjoj snazi, već u našoj vlastitoj percepciji.

Problem sa sljedećim Gideonovim primjerom stavljanja runa jest da ne uzima u obzir da se naša i njegova situacija zapravo ne mogu uspoređivati. Kao kršćani imamo dva moćna alata koja su Gideonu nedostajala. Prvo, imamo potpunu Božju Riječ, a znamo da je „svako Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo“ (2. Timoteju 3,16-17 VB). Bog nas je uvjerio da je Njegova Riječ sve što trebamo kako bismo bili „potpuno opremljeni“ za sve i svašta u životu. Ne trebaju nam iskustveni dokazi (znakovi, glasovi, čuda) koji bi potvrdili ono što nam je On već rekao u svojoj Riječi. Naša druga prednost u odnosu na Gideona jest da svaki kršćanin ima Duha Svetoga, koji je sam Bog, koji prebiva u njegovom srcu i vodi ga, usmjerava i ohrabruje. Prije Pedesetnice, vjernici su imali samo Stari zavjet i usmjeravani su rukom Božje providnosti izvana. Sada imamo potpunu Bibliju i Njegovu prisutnost koja prebiva u našim srcima.

Umjesto da tražimo znakove putem ovčjeg runa, trebamo biti zadovoljni time što svakodnevno poznajemo Božju volju za nas u svakoj situaciji: „Riječ Kristova neka izobilno prebiva u vama“ (Kološanima 3,16 VB); „Svagda se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1. Solunjanima 5,16-18 VB); „I sve što god činite, riječju ili djelom, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu i Ocu po njemu“ (Kološanima 3,17 VB). Ako sve ovo karakterizira naše živote, odluke koje donosimo bit će u skladu s Božjom voljom, On će nas neizmjerno blagosloviti svojim mirom i sigurnosti, te neće biti potrebe izlagati runo ili tražiti znakove.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li prihvatljivo pred Boga u molitvi „staviti ovčje runo“?