Što je molitva prošnje?



Pitanje: Što je molitva prošnje?

Odgovor:
Dolazimo Bogu u molitvi iz raznih razloga – da bismo ga štovali, priznali svoje grijehe i zatražili oprost, zahvalili mu na Njegovim blagoslovima, tražili nešto za sebe i/ili molili za potrebe drugih. Hebrejska i grčka riječ koje se u Bibliji najčešće prevode sa „prošnja“ doslovno znače „zahtjev ili molba“, stoga je molitva prošnje traženje nečega od Boga. Za razliku od molitve zahtjeva, koja se moli u ime drugih, molitva prošnje je općeniti zahtjev za osobu koja moli.

Biblija uključuje mnoge molitve prošnje. U psalmima, recimo, nalazimo brojne primjere. Davidovi psalmi su puni prošnje: za milost u Psalmu 4,1, za vodstvo u Psalmu 5,8, za izbavljenje u Psalmu 6,4, za spasenje od progona u Psalmu 7,1 itd. Kada je Daniel saznao da je kralj Darije izdao edikt o zabrani molitve svakom bogu osim kralju, Daniel je nastavio moliti sa zahvaljivanjem, kao i prošnjom za Njegovu pomoć u ovoj teškoj situaciji.

U Novom zavjetu, Isus nam u Mateju 6,11 govori da tražimo naš svagdašnji kruh, što spada u kategoriju prošnje. Osim toga, u Luki 18,1-8 Isus nas uči da ne odustajemo od molitve za ono što trebamo. Međutim, u Jakovljevoj poslanici nalazimo ravnotežu: s jedne strane ne primamo zato što ne tražimo (Jakovljeva 4,2). S druge strane, tražimo a ne primamo, jer mislimo samo na naše tjelesne želje (Jakovljeva 4,3). Možda je najbolji način da pristupimo prošnji taj da tražimo Boga svom iskrenošću, kao djeca koja razgovaraju sa svojim nježnim Ocem, ali završimo s ovim: „Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ (Matej 26,39 VB), u potpunoj predanosti Njegovoj volji.

Nakon opisivanja potrebe za uzimanjem „sve bojne opreme Božje“ (Efežanima 6,13-17), apostol Pavao je potaknuo Efežane (i nas) da ostanu budni i mole u Duhu „molitvom za sve svete“ (Efežanima 6,18). Jasno je da su prošnje dio duhovne borbe u koju su uključeni svi kršćani. Pavao dalje potiče crkvu u Filipima da olakšaju svoje brige tako da ostaju vjerni u molitvi, osobito u zahvaljivanju i prošnji. Zaključuje da je to sigurna formula za ovo: „I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“ (Filipljanima 4,6-7 VB).

Ovdje vidimo još jedan ključni aspekt prošnje – nužnost vjere u Gospodina Isusa Krista. Isto tako, oni koji pripadaju Kristu imaju Duha Svetoga koji prebiva u njima i posreduje za njih. Budući da često ne znamo što i kako moliti kada pristupamo Bogu, Duh posreduje i moli za nas, tumači naše prošnje tako da kada nas preplave kušnje i životne brige, On dolazi i pruža nam pomoć u našim prošnjama dok nas održava pred prijestoljem milosti (Rimljanima 8,26).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je molitva prošnje?