Što Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovoru s mrtvima?



Pitanje: Što Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovoru s mrtvima?

Odgovor:
Molitva mrtvima strogo je zabranjena u Bibliji. Ponovljeni zakon 18,11 nam govori da svatko tko „doziva mrtve“ je „gnusoba GOSPODU“. Priča o Šaulu koji se savjetuje s medijem kako bi dozvao duh mrtvog Samuela rezultira njegovom smrću „zbog nevjerstva kojim se iznevjerio Gospodu — zbog riječi Gospodnje koju nije držao, kao i zato što je tražio vodstvo od zazivača duhova“ (1. Samuelova 28,1-25; 1. Ljetopisa 10,13-14). Jasno, Bog je izjavio da se takvo što ne smije činiti.

Uzmite u obzir Božje karakteristike. Bog je sveprisutan – svugdje u isto vrijeme – i može čuti svaku molitvu u svijetu (Psalam 139,7-12). Ljudsko biće, s druge strane, ne posjeduje tu osobinu. Isto tako, Bog je jedini koji ima moć odgovoriti na molitvu. U tom smislu, Bog je svemoguć – svemoćan (Otkrivenje 19,6). Dakako, to je atribut kojeg ljudsko biće – bilo mrtvo ili živo – ne posjeduje. Konačno, Bog je sveznajući – On zna sve (Psalam 147,4-5). Čak i prije nego što ga zamolimo, Bog zna naše prave potrebe i poznaje ih bolje nego mi sami. Ne samo da poznaje naše potrebe, već odgovara na naše molitve u skladu sa svojom savršenom voljom.

Dakle, da bi mrtva osoba primila molitve, ona mora čuti molitvu, posjedovati moć da odgovori na nju i znati kako odgovoriti na način koji je najbolji za molitvu pojedinca. Jedino Bog čuje i odgovara na molitve zbog svoje savršene biti i zbog onog što neki teolozi zovu Njegovom „imanencijom“. Imanencija je Božja kvaliteta zbog koje je izravno uključen u poslove čovječanstva (1. Timoteju 6,14-15); to uključuje odgovaranje na molitvu.

Čak i nakon što osoba umre, Bog je još uvijek uključen u sve što se događa s tom osobom i njezinim odredištem. Hebrejima 9,27 kaže tako: „I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga na sud“ (VB). Ako osoba umre u Kristu, odlazi na nebo u Gospodnju prisutnost (2. Korinćanima 5,1-9, osobito 8. stih); ako osoba umre u svom grijehu, ide u pakao, a na kraju će svi koji su u paklu biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20,14-15).

Osoba koja pati u agoniji neće moći čuti ili odgovoriti na molitvu, niti to može osoba koja živi u nebeskom blaženstvu s Bogom. Ako se molimo nekoj osobi, a ona je u vječnoj agoniji, trebamo li očekivati da može čuti i odgovoriti na naše molitve? Isto tako, bi li se osoba u nebu bavila privremenim problemima na Zemlji? Bog je dao svog Sina, Isusa Krista, da bude posrednik između čovjeka i Boga (1. Timoteju 2,5). A s Isusom Kristom kao našim posrednikom, možemo po Isusu doći Bogu. Zašto bismo to željeli po grešnoj mrtvoj osobi, pogotovo kada time riskiramo Božji gnjev?



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovoru s mrtvima?