Je li javna molitva biblijska? Je li u redu moliti se u javnosti?



Pitanje: Je li javna molitva biblijska? Je li u redu moliti se u javnosti?

Odgovor:
Javna molitva je pitanje s kojim se bore mnogi kršćani. Budući da su mnogi vjernici u Bibliji poznati po molitvi u javnosti, kao i sam Isus, nema ničeg pogrešnog u vezi s javnom molitvom. Mnogi starozavjetni vođe molili su javno za narod. Salomon je molio pred cijelom nacijom za njih i za sebe. Ništa ne ukazuje da ta molitva nije bila prihvatljiva Gospodinu (1. Kraljevima 8,22-23). Nakon povratka Izraelaca iz babilonskog ropstva, Ezra je bio toliko nadvladan spoznajom da su Izraelci napustili štovanje pravoga Boga da je molio i gorko plakao pred Gospodnjim domom. Njegova je molitva bila toliko žarka da je potaknuo da se k njemu skupi „vrlo veliki zbor iz Izraela, ljudi i žena i djece“ i gorko zaplače.

Međutim, primjeri Hane i Daniela pokazuju da je moguće da pojedinac naiđe na nerazumijevanje ili čak progonstvo zbog javne molitve. Kao i kod svih molitvi, javnu molitvu treba iznositi s ispravnim stavom i motivima. Iz nekoliko biblijskih primjera dolazi jasna slika prihvatljive javne molitve koja je Bogu na čast.

Hana, majka proroka Samuela, bila je godinama bez djece, podnoseći sramotu i progon što je bilo uobičajeno za žene bez djece u biblijsko doba (1. Samuelova 1,1-6). Redovito je posjećivala hram i preklinjala Boga da joj pruži dijete, žarko je molila „od prevelikog jada i žalosti“. Toliko je iskrena bila njezina molitva da je Eli, svećenik, pomislio da je pijana (1. Samuelova 1,10-16).

Ovdje je primjer javne molitve koja se krivo tumači. Hanina je molitva bila pravedna, i njezino je srce bilo na pravom mjestu. Nije pokušavala zadobiti pažnju za sebe, nego je jednostavno bila izvan sebe i nadvladana potrebom za molitvom. Eli je mislio da je pijana, ali to je bila njegova pogreška, a ne njezina.

Danielova javna molitva bila je povod da ga njegovi neprijatelji prognaju i pokušaju ubiti. Daniel je bio odlikovan u svojim dužnostima kao jedan od predstojnika kralja Darija do te mjere da je kralj razmišljao o tome da ga postavi nad svim kraljevstvom (Daniel 6,1-3). To je razbjesnilo ostale predstojnike te su tražili način na koji da diskreditiraju ili unište Daniela. Poticali su Darija da izda uredbu kojom bi u narednih trideset dana svojim podanicima zabranio molitvu bilo kome osim kralju. Kazna za neposlušnost bila je bacanje u jamu s lavovima. Međutim, Daniel je nastavio toliko otvoreno moliti se Bogu da ga se moglo vidjeti s prozora njegove spavaće sobe. Daniel je molio na način koji nije bio samo vidljiv drugima, već je bio izložen svojim neprijateljima. Ipak, jasno je znao da svojom molitvom časti Boga, stoga nije odustajao od svoje navike. Nije stavio mišljenja, pa čak ni prijetnje ljudi iznad svoje želje da bude poslušan Gospodinu.

U Mateju 6,5-7, Isus daje dva načina kako bismo bili sigurni da su naše molitve pravedne. Prvo, molitve ne smiju biti sa ciljem da nas drugi vide kao pravedne ili „duhovne“. Drugo, molitve trebaju biti autentične, iz srca, a ne samo uzaludno ponavljanje „ispraznih fraza“. Međutim, kad usporedimo s drugim stihovima koji pokazuju da su se ljudi molili u javnosti, znamo da nismo poticani uvijek se moliti nasamo. Stvar je u tome da se klonimo grijeha. Bilo bi dobro da oni koji se bore sa željom da ih se vidi kao pravedne, i koji opažaju da se ta napast lagano uvlači tijekom javne molitve, poslušaju Isusov savjet da se nasamo mole samo Ocu u tajnosti koji će im uzvratiti javno. Isus je znao da je želja farizeja da ih ljudi vide kao pravedne, a ne kao one koji stvarno razgovaraju s Bogom. Ova izjava u vezi molitve namijenjena je za osudu i poučna je za sve kršćane, ali to ne znači da svaka molitva mora biti tajna.

Javna molitva treba dati Bogu čast, biti nesebična i temeljena na istinskoj želji da se govori Bogu, a ne ljudima. Ako možemo moliti javno bez kršenja ovih principa, onda činimo dobro moleći se javno. Međutim, ako nam naša savjest ovo zabranjuje, tajna molitva nije ništa manje učinkovita.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li javna molitva biblijska? Je li u redu moliti se u javnosti?