Pitanje
Kome se trebamo moliti: Ocu, Sinu ili Svetom Duhu?
Odgovor
Sve molitve trebaju se uputiti našemu trojedinom Bogu: Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Biblija nas uči da se možemo moliti jednome ili svoj trojici, jer su trojica jedno. Ocu se molimo s psalmistom: „Osvrni se na glas moga prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam” (Psalam 5:3). Gospodinu Isusu se molimo kao Ocu jer su oni jednaki. Molimo li se jednome članu Trojstva, molimo se svima. Kad su ga kamenovali, Stjepan je molio: „Gospodine Isuse, primi moj duh!” (Djela apostolska 7:59). Također se moramo moliti u ime Isusovo. Pavao je potaknuo efeške vjernike da uvijek zahvaljuju „za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista” (Efežanima 5:20). Isus je rekao svojim učenicima da će dobiti sve što budu molili u Njegovo ime, što znači u Njegovoj volji (Ivan 15:16; 16:23). Slično tome, rečeno nam je da se molimo Svetom Duhu i u Njegovoj sili. Duh nam pomaže da se molimo, čak i kad ne znamo kako ni što da molimo (Rimljanima 8:26; Juda 20). Možda najbolji način da razumijemo ulogu Trojstva u molitvi jest da se molimo Ocu, kroz (ili u ime) Sina, silom Svetoga Duha. Sva trojica su aktivni sudionici u vjernikovoj molitvi.
Jednako važno je kome se ne smijemo moliti. Neke nekršćanske religije ohrabruju svoje zagovornike da se mole mnoštvu bogova, mrtvim rođacima, svecima i duhovima. Rimokatolike uče da se mole Mariji i raznim svecima. Takve molitve nisu biblijske i zapravo su uvreda našemu nebeskom Ocu. Kako bismo razumjeli zašto, valja nam sagledati narav molitve. Molitva ima nekoliko elemenata, a ako pogledamo samo dva, slavljenje i zahvaljivanje, možemo vidjeti da je molitva u svojoj srži štovanje. Kada slavimo Boga, štujemo ga zbog Njegovih osobina i svega što pridonosi u našem životu. Kada donosimo molitve zahvaljivanja, štujemo ga zbog Njegove dobrote, milosti i ljubavi prema nama. Štovanje Bogu daje slavu Jedinome koji zaslužuje da bude proslavljen. Problem s molitvom bilo kome osim Bogu je u tome da On neće dati svoje slave nikome. Zapravo, molitva bilo kome osim Bogu je idolopoklonstvo. „Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima” (Izaija 42:8).
Drugi dijelovi molitve, kao što su pokajanje, priznavanje grijeha i razne molbe također su oblici štovanja. Kajemo se znajući da Bog oprašta, da nas voli i da nam je pribavio put oproštenja u žrtvi Njegova Sina na križu. Priznajemo svoje grijehe jer znamo da je „vjeran… i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti” (1. Ivanova 1:9) i štujemo ga zbog toga. Dolazimo mu s našim potrebama i posredovanjem zato što znamo da nas voli i da nas čuje, i štujemo ga zbog Njegova milosrđa i ljubavi jer nas želi čuti i uslišati. Kad sve uzmemo u obzir, lako je vidjeti da je nezamislivo moliti se bilo kome drugom osim našemu trojedinom Bogu, zato što je molitva oblik štovanja, a štovanje je rezervirano za Boga i samo Boga. Kome se trebamo moliti? Odgovor je: Bogu. Moliti se Bogu i samo Bogu, daleko je važnije od toga kojoj Osobi Trojstva upućujemo svoje molitve.
English
Kome se trebamo moliti: Ocu, Sinu ili Svetom Duhu?
