Što je liberalna kršćanska teologija?



Pitanje: Što je liberalna kršćanska teologija?

Odgovor:
U nauku „liberalnog kršćanstva“, koji uopće nije kršćanski, naglašava se čovjekov razum i tretira ga se kao konačni autoritet. Liberalni teolozi nastoje pomiriti kršćanstvo sa sekularnom znanošću i „modernim razmišljanjem“. Na taj način, tretiraju znanost kao sveznajuću, a Bibliju kao prepunu bajki i pogrešnu. Prva poglavlja Postanka svode se na poeziju ili fantaziju, uz poruku koju ne treba shvaćati doslovno (unatoč tome što je Isus o tim prvim poglavljima govorio u doslovnom smislu). Čovječanstvo se ne vidi potpuno izopačeno, i stoga liberalni teolozi imaju optimističan pogled na budućnost čovječanstva. Također se naglašava socijalno evanđelje, dok se negira nemogućnost palog čovjeka da ga ispuni. Bez obzira je li osoba spašena od svojih grijeha i nije više osuđena na kaznu u paklu; glavno je pitanje kako se čovjek odnosi prema bližnjemu. „Ljubav“ prema bližnjemu postaje ključna. Kao rezultat ovog razumijevanja, liberalni kvazikršćanski teolozi uče sljedeće doktrine:

1) Biblija nije „nadahnuta od Boga“ i sadrži pogreške. Zbog tog vjerovanja, čovjek (liberalni teolozi) mora odrediti koja su učenja ispravna, a koja nisu. Vjerovanje da je Biblija „nadahnuta“ (u izvornom smislu riječi) od Boga smatraju samo neznalice. To izravno proturječi 2. Timoteju 3,16-17: „Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo.“

2) Djevičansko Kristovo rođenje je mitološko lažno učenje. To je u izravnoj suprotnosti s Izaijom 7,14 i Lukom 2.

3) Isus nije uskrsnuo iz groba u tjelesnom obliku. To proturječi izvještajima o uskrsnuću u sva četiri evanđelja i cijelom Novom zavjetu.

4) Isus je bio dobar moralni učitelj, ali Njegovi sljedbenici i njihovi sljedbenici su zloupotrijebili povijest Njegovog života kao što je zapisano u Bibliji (nije bilo „nadnaravnih“ čuda), a evanđelja su napisana mnogo godina kasnije i jedva se pripisuju prvim učenicima kako bi dala veću težinu njihovim učenjima. To proturječi stihovima iz 2. Timoteju i doktrini da je Bog nadnaravno očuvao Sveto pismo.

5) Pakao nije stvaran. Čovjek nije izgubljen u grijehu i nije osuđen na neki budući sud ako nema odnos s Kristom po vjeri. Čovjek si može pomoći; Kristova smrt kao žrtva nije potrebna, budući da Bog koji je pun ljubavi ne bi slao ljude na mjesto poput pakla, i budući da se čovjek ne rađa u grijehu. To proturječi samom Isusu, koji je samog sebe objavio kao put do Boga, kroz Njegovu pomirbenu smrt (Ivan 14,6).

6) Većina autora Biblije nisu ljudi za koje se tradicionalno vjeruje. Na primjer, Mojsije nije napisao prvih pet biblijskih knjiga. Knjiga o Danielu ima dva autora, jer ne postoji način na koji su se detaljna „proročanstva“ kasnijih poglavlja mogla znati ispred vremena; morala su biti napisana nakon činjenice. Isto mišljenje se prenosi i na novozavjetne knjige. Ove ideje nisu u suprotnosti samo s Biblijom, nego i s povijesnim dokumentima koji dokazuju da postoje svi ljudi koje liberali niječu.

7) Najvažnija stvar za čovjeka jest da „ljubi“ svog bližnjeg. Ljubiti i činiti dobro u svakoj situaciji, ali ne ono što Biblija naziva dobrim, već ono što liberalni teolozi odluče da je dobro. To negira doktrinu potpune izopačenosti, koja navodi da čovjek nije u stanju činiti ništa dobro, kao ni biti pun ljubavi (Jeremija 17,9), dok god ga Krist ne izbavi i podari mu novu prirodu (2. Korinćanima 5,17).

Postoje mnoge izjave u Bibliji protiv onih koji negiraju Kristovo božanstvo (2. Petrova 2,1) (što upravo čini liberalno kršćanstvo); o onima koji propovijedaju drugačije evanđelje od onoga koje su propovijedali apostoli (Galaćanima 1,8) (što upravo čine liberalni teolozi negirajući nužnost Kristove pomirbene smrti, a umjesto toga propovijedaju socijalno evanđelje). Biblija osuđuje one koji zlo nazivaju dobrom, a dobro zlom (Izaija 5,20) (što čine neke liberalne crkve prihvaćajući homoseksualnost kao alternativni životni stil, dok Biblija opetovano tu praksu osuđuje).

Biblija govori protiv onih koji zazivaju „mir, mir“ kada mira nema (Jeremija 6,14) (što čine liberalni teolozi govoreći da čovjek može postići mir s Bogom bez Kristove žrtve na križu i da se čovjek ne treba brinuti u vezi budućeg suda pred Bogom). Riječ Božja govori o vremenu kada će ljudi imati oblik pobožnosti, ali će nijekati njezinu silu (2. Timoteju 3,5) (što čine liberalni teolozi kada kažu da u čovjeku postoji neka unutarnja dobrota koja ne treba nanovorođenje Duhom Svetim po vjeri u Krista). I govori protiv onih koji služe idolima, a ne jedinom pravom Bogu (1. Ljetopisa 16,26) (što čini liberalno kršćanstvo time što stvara lažnog boga prema vlastitim željama umjesto da štuje Boga kakav se opisuje u cijeloj Bibliji).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je liberalna kršćanska teologija?