Zašto Bog dozvoljava da prolazimo kroz kušnje i nevolje?



Pitanje: Zašto Bog dozvoljava da prolazimo kroz kušnje i nevolje?

Odgovor:
Jedna od najtežih stvari kršćanskog života jest činjenica da nas to što smo postali Kristov učenik ne čini imunim na život pun kušnji i nevolja. Zašto bi Bog koji je dobar i pun ljubavi dopustio da prolazimo kroz takve stvari kao što su smrt djeteta, bolest, povrede nas i naših voljenih, financijske teškoće, briga i strah? Dakako, ako nas voli, sve bi to uklonio od nas. Uostalom, ne znači li to što nas voli da želi da naši životi budu laki i ugodni? Pa ne, ne znači. Biblija jasno uči da Bog voli one koji su Njegova djeca, i da „sve proizlazi na dobro onima koji su po njegovoj odluci pozvani“ (Rimljanima 8,28 VB). Dakle, to sigurno znači da su kušnje i nevolje koje dopušta u našim životima dio toga što sve zajedno djeluje na dobro. Stoga, za vjernika svaka kušnja i nevolja mora imati božansku svrhu.

Kao i u svemu, Božja krajnja svrha za nas je da sve više rastemo na sliku Njegovog Sina (Rimljanima 8,29). To je cilj kršćanina, a sve u životu, uključujući kušnje i nevolje, osmišljeno je kako bi nam omogućilo da postignemo taj cilj. To je dio procesa posvećenja, u kojem se odvajamo za Božju svrhu i opremamo za život na Njegovu slavu. Način na koji kušnje to postižu objašnjeno je u 1. Petrovoj 1,6-7: „Tome se radujte, premda se sada zakratko, ako je trebalo, ražalostiste u različitim kušnjama, da se prokušanost vaše vjere — mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša — nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista“ (VB). Prava će se vjera ispitati kroz kušnje koje prolazimo kako bismo mogli odmarati u spoznaji koja je stvarna i trajat će vječno.

Kušnje razvijaju pobožan karakter, i to nam omogućuje da „se dičimo i nevoljama, znajući da nevolja rađa postojanost, a postojanost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan“ (Rimljanima 5,3-5 VB). Isus Krist je postavio savršen primjer. „A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grješnici, Krist umrije za nas“ (Rimljanima 5,8 VB). Ovi stihovi otkrivaju aspekte Njegove božanske svrhe kako za kušnje i nevolje Isusa Krista tako i za naše. Ustrajanje dokazuje našu vjeru. „Sve mogu u onomu koji mi snagu daje — Kristu“ (Filipljanima 4,13 VB).

Međutim, moramo biti oprezni da nikad ne dajemo izgovore za naše „kušnje i nevolje“ ako su rezultat naših vlastitih pogrešaka. „Samo neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili tat, ili zločinac, ili kao zabadalo“ (1. Petrova 4,15 VB). Bog će oprostiti naše grijehe zato što je vječnu kaznu za njih platila Kristova žrtva na križu. Ipak, još uvijek moramo trpjeti prirodne posljedice u ovom životu za naše grijehe i pogrešne odluke. No, Bog koristi čak i ta trpljenja da nas oblikuje za svoju svrhu i naše krajnje dobro.

Kušnje i nevolje dolaze zajedno sa svrhom i nagradom. „Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost. Ali neka ta postojanost bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka… Blažen čovjek koji podnosi kušnju; jer kad bude prokušan, primit će vijenac života što ga Gospodin obeća onima koji ga ljube“ (Jakovljeva 1,2-4.12).

Kroz sve životne kušnje i nevolje imamo pobjedu. „A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!“ (1. Korinćanima 15,57 VB). Iako smo u duhovnoj borbi, Sotona nema nikakvu vlast nad onim koji vjeruje u Krista. Bog nam je dao svoju Riječ da nas vodi, svog Duha Svetoga da nas osnaži i privilegiju da mu dođemo u molitvi bilo gdje, bilo kada i u vezi bilo čega. Također nas je uvjerio da nas nijedna kušnja neće testirati iznad naše sposobnosti da se s njome nosimo, te „će s kušnjom dati i ishod da je možete podnijeti“ (1. Korinćanima 10,13 VB).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Zašto Bog dozvoljava da prolazimo kroz kušnje i nevolje?