Kakav bi trebao biti kršćanski život?


Pitanje: Kakav bi trebao biti kršćanski život?

Odgovor:
Kršćanski bi život trebao biti život koji se živi po vjeri. Upravo po vjeri ulazimo u kršćanski život i po vjeri ga živimo. Kada započinjemo kršćanski život nakon što smo došli Kristu za oproštenje grijeha, razumijemo da ono što tražimo ne može biti postignuto ni kojim drugim sredstvom osim vjerom. Ne možemo zaraditi svoj put do neba, jer ništa što bismo ikada mogli učiniti ne bi bilo dovoljno. Oni koji vjeruju da mogu zadobiti vječni život držeći se pravila i propisa – popisa onoga što se smije i ne smije – negiraju ono što Biblija jasno uči. „A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je — jer: Pravednik će od vjere živjeti" (Galaćanima 3,11). Farizeji su u Isusovo doba odbacili Krista jer im je upravo rekao tu istinu, da su sva njihova pravedna djela bezvrijedna i da će ih spasiti samo vjera u njihovog Mesiju.

U Rimljanima 1, Pavao kaže da je evanđelje Isusa Krista sila koja nas spašava, evanđelje koje je dobra vijest da će svi koji vjeruju u Njega imati život vječni. Kad uđemo u kršćanski život po vjeri u ovu dobru vijest, vidimo da naša vjera raste kako sve više i više saznajemo o Bogu koji nas je spasio. Kristovo evanđelje nam zapravo otkriva Boga dok živimo s težnjom da mu svakim danom budemo sve bliži. Rimljanima 1,17 kaže: „Jer se pravednost Božja u njemu otkriva iz vjere u vjeru, kao što je pisano: A pravednik će od vjere živjeti." Stoga je dio kršćanskog života marljivo čitanje i proučavanje Riječi, praćeno molitvom za razumijevanje i mudrost i za bliži, prisniji odnos s Bogom po Duhu Svetome.

Kršćanski bi život također trebao biti umiranje sebi kako bi se život mogao živjeti po vjeri. Pavao je Galaćanima rekao: „S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene" (Galaćanima 2,20). Biti raspet s Kristom znači da svoju staru prirodu smatramo prikovanom na križ i odlučujemo živjeti u novoj prirodi, koja je Kristova (2. Korinćanima 5,17). Onaj koji nas je ljubio i umro za nas, sada živi u nama, a život koji živimo je po vjeri u Njega. Živjeti na kršćanski način znači žrtvovati vlastite želje, ambicije i slave te ih zamijeniti Kristovim. To možemo učiniti samo Njegovom snagom po vjeri koju nam daje svojom milošću. Dio kršćanskog života je molitva s tom namjerom.

Kršćanski život također podrazumijeva ustrajanje do kraja. Hebrejima 10,38-39 govori o tome citirajući starozavjetnog proroka Habukuka: „A pravednik će od vjere živjeti. I ako otpadne, u njemu nema ugode duši mojoj." Bog nije zadovoljan onim koji „otpadne" od Njega nakon što se predao, ali oni koji žive po vjeri nikada neće otpasti, jer ih čuva Duh Sveti koji nas osvjedočuje da nastavimo s Kristom do kraja (Efežanima 1,13-14). Pisac Hebrejima nastavlja potvrđivati ovu istinu u stihu 39: „Ali mi nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše." Pravi vjernik je onaj koji vjeruje do kraja.

Dakle, kršćanski život jest onaj proživljen po vjeri u Boga koji nas je spasio, koji nas osnažuje, koji nas zapečaćuje za nebo i čijom smo snagom očuvani zauvijek. Svakodnevni život vjere je onaj koji raste i jača dok tražimo Boga u Njegovoj Riječi i molitvi, te se povezujemo s drugim kršćanima čiji je cilj također suobličavati se s Kristom.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Kakav bi trebao biti kršćanski život?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga