Kako kršćanin treba gledati na socijalizam?



Pitanje: Kako kršćanin treba gledati na socijalizam?

Odgovor:
Većina filozofa stoljećima su vjerovali da povijest oblikuju ideje, težnja za istinskom stvarnošću ili ljudski razum. No, postoji jedan poznati filozof koji je umjesto toga tvrdio da je ekonomija glavni pokretač cijele ljudske povijesti. Karl Marx rođen je u njemačko-židovskoj obitelji 1818. godine i doktorirao u dobi od 23 godine. Potom je krenuo na misiju da dokaže kako je ljudski identitet povezan s radom pojedinca i da gospodarski sustavi u potpunosti kontroliraju osobu. Tvrdeći da svojim radom čovječanstvo preživljava, Marx je vjerovao da se ljudske zajednice stvaraju raspodjelom rada.

Marx je studirao povijest i zaključio da se društvo stotinama godina baziralo na poljoprivredi. No, prema Marxovom mišljenju, industrijska je revolucija to sve promijenila, jer one koji su slobodno radili za sebe, sada je ekonomija prisilila da rade u tvornicama. Marx je ovo vidio kao oduzimanje dostojanstva i identiteta, jer je njihov rad određivao njihovu vrijednost, a sada su svedeni na puke robove pod kontrolom moćnog nadzornika. Ovo je gledište značilo da je ekonomija kapitalizma bila prirodni neprijatelj Marxa.

Marx je pretpostavljao da je naglasak kapitalizma na privatnoj imovini, a time vlasništvo smanjeno na nekoliko privilegiranih. Dvije zasebne „zajednice“ pojavile su se u Marxovom umu: vlasnici tvrtki ili buržoazija; te radna klasa ili proletarijat. Prema Marxu, buržoazija koristi i iskorištava proletarijat s rezultatom da dobit jedne osobe podrazumijeva gubitak druge osobe. Štoviše, Marx je vjerovao da vlasnici poslovnih tvrtki utječu na zakonodavce kako bi osigurali obranu svojih interesa nad gubitkom radničkog dostojanstva i prava. Posljednje, Marx je smatrao da je religija „opijat za mase“, koju bogati koriste kako bi manipulirali radničkom klasom; proletarijatu je obećana nagrada u nebu jednoga dana ukoliko radnici nastave marljivo raditi tamo gdje ih je Bog postavio (podređene buržoaziji).

U zemaljskoj utopiji koju je Marx zamislio, ljudi kolektivno posjeduju sve i svi rade za opće dobro čovječanstva. Marxov cilj bio je okončati privatno vlasništvo nad imovinom kroz državno vlasništvo u svim sredstvima ekonomske proizvodnje. Nakon što se privatno vlasništvo ukine, Marx je smatrao da će se identitet osobe uzvisiti i da će zid kojeg je kapitalizam navodno izgradio između vlasnika i radničke klase biti srušen. Svi bi cijenili jedni druge i radili zajedno za zajedničku svrhu.

Postoje najmanje četiri greške u Marxovom razmišljanju. Prvo, njegova tvrdnja da dobitak jedne osobe mora doći na štetu druge osobe jest mit; struktura kapitalizma ostavlja dosta prostora za sve da povise svoj životni standard putem inovacija i natjecanja. Sasvim je moguće da se više strana natječe i čine dobro na tržištu potrošača koji žele njihove proizvode i usluge.

Drugo, Marx je bio u krivu u svom uvjerenju da se vrijednost proizvoda temelji na količini rada koji je u njega uložen. Kvalitetu proizvoda ili usluge jednostavno ne određuje količina uloženog rada. Primjerice, majstor stolarije može mnogo brže i ljepše napraviti komad namještaja nego nekvalificirani zanatlija, a time će se njegov rad vrednovati daleko više (i pravilnije) u ekonomskom sustavu kao što je kapitalizam.

Treće, Marxova teorija zahtijeva vlast koja je oslobođena korupcije i negira mogućnost elitizma u svojim redovima. Ako je povijest išta pokazala, onda je to da moć kvari palo čovječanstvo, a apsolutna moć apsolutno kvari ljude. Nacija ili vlasti mogu ubiti ideju o Bogu, ali netko će zauzeti Božje mjesto. Taj netko je najčešće pojedinac ili skupina koja počinje vladati nad stanovništvom i nastoji zadržati svoj privilegirani položaj pod svaku cijenu.

Četvrto i najvažnije, Marx je bio u krivu u tome da je identitet osobe povezan s poslom kojeg radi. Iako sekularno društvo zasigurno gotovo svakome nameće ovo uvjerenje, Biblija kaže da svi imaju jednaku vrijednost budući da su svi stvoreni na sliku vječnoga Boga. To je mjesto gdje leži istinska, unutarnja ljudska vrijednost.

Je li Marx bio u pravu? Je li ekonomija katalizator koji pokreće ljudsku povijest? Ne, ono što usmjerava ljudsku povijest jest Stvoritelj svemira koji kontrolira sve, uključujući uspon i pad svake nacije. Osim toga, Bog također kontrolira onoga koji je postavljen na čelo svake nacije, kao što Biblija kaže: „Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudskim i daje ga komu on hoće i nad njim postavlja najnižeg od ljudi“ (Daniel 4,17 VB). Nadalje, Bog je taj koji daje osobi vještine na poslu i bogatstvo koje iz toga proizlazi, a ne vlasti: „Evo što sam ja vidio da je dobro i lijepo čovjeku: jesti i piti i nagledati se dobra u svemu trudu svojemu kojim se trudi pod suncem za izbrojenih dana života svojega što mu ga je dao Bog; jer to mu je nagrada. I svakomu čovjeku kojemu je Bog dao bogatstvo i imetak, dao je i vlast da od toga jede i uzme svoj dio i raduje se trudu svojemu — to je dar Božji“ (Propovjednik 5,18-19 VB).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako kršćanin treba gledati na socijalizam?