Zašto kršćanski nauk uzrokuje tolike podjele?


Pitanje: Zašto kršćanski nauk uzrokuje tolike podjele?

Odgovor:
Neki kršćani riječ „nauk" smatraju gotovo prokletom riječi. Misaoni je proces u osnovi da „nauk treba izbjegavati jer nauk uzrokuje podjelu među kršćanima, a Bog želi da kršćani budu ujedinjeni kao što kaže u Ivanu 17,21." Iako je istina da nauk uzrokuje podjelu, ako je podjela zbog neslaganja oko važnog biblijskog učenja, podjela nije nužno nešto loše. Pavao izjavljuje: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrav nauk, nego će po vlastitim požudama sebi gomilati učitelje da im škakljaju uši" (2. Timoteju 4,3). U Titu 1,9–2,1 naviješta: „Nadglednik treba biti privržen vjerodostojnoj riječi nauka, da može i hrabriti u zdravome nauku i pobijati protivnike… A ti govori što dolikuje zdravu nauku."

Kršćanska se vjera, više nego bilo koja druga, temelji na nauku. Nauk o Kristovu božanstvu (Ivan 1,11. 14), zamjenskoj Kristovoj žrtvi (2. Korinćanima 5,21), Kristovom uskrsnuću (1. Korinćanima 15,17) i spasenju milošću samo po vjeri (Efežanima 2,8-9) apsolutno su bitni i tu nema pregovora. Ako se ukloni bilo koji od ovih nauka, vjera je uzaludna i nevažeća. U kršćanskoj su vjeri vrlo važni i drugi nauci, poput Trojstva, nadahnuća Pisma i stvarnosti vječnog stanja. Ako kršćanski nauk uzrokuje podjelu po bilo kojoj od ovih točaka, neka bude tako, kao što se moraju odvojiti i oni koji negiraju te doktrine.

Međutim, dolazi i do ogromne podjele u Tijelu Kristovu zbog doktrina koje nemaju ili, barem ne bi trebale, imati „presudan" status. Primjeri uključuju vremenski period uzeća, mladu zemlju naspram kreacionizma stare zemlje, karizmatično kršćanstvo nasuprot nekarizmatičnog, premilenijalizam nasuprot amilenijalizmu itd. Ove su kršćanske doktrine važne. Svaki kršćanski nauk ima određenu važnost. Ali ove doktrine možda nisu vrijedne podjele/razdvajanja. Postoje predani vjernici koji vole Krista na obje strane ovih pitanja. Ne bismo se trebali dijeliti zbog nebitnih pitanja, barem ne u mjeri u kojoj se dovodi u pitanje valjanost vjere druge osobe.

Međutim, postoje stupnjevi podjela koji su primjereni čak i kad je riječ o nebitnom kršćanskom nauku. Crkva treba biti ujedinjena i istog mišljena u pogledu usredotočenosti, prioriteta i službe. Ako postoji neki doktrinarni problem koji sprječava usredotočenje na zajedničko služenje, bolje je da osoba pronađe drugačiju crkvu umjesto da izazove sukobe i podjele unutar crkve. Ovakve su podjele bile uzrok mnogih divizija/denominacija unutar kršćanske vjere. Neki se šale da je crkveni rascjep najlakši način za sijanje nove crkve. Ali ako je podjela zbog nevažnog nauka nužna da se spriječe razdor i sukob, onda je podjela ono što se mora dogoditi.

Ako bismo svi odbacili predrasude, pristranosti i pretpostavke i samo prihvatili kršćanske nauke koje Biblija uči, podjela ne bi bila problem. Ali svi smo pala bića i zaraženi grijehom (Propovjednik 7,20; Rimljanima 3,23). Grijeh nas sprječava da savršeno razumijemo i primjenjujemo Božju Riječ. Nerazumijevanje i podvrgavanje kršćanskom nauku uzrokuje podjelu, a ne sam nauk. Apsolutno bismo se trebali dijeliti oko neslaganja u vezi s temeljnim doktrinama kršćanske vjere. Ponekad je podjela po nebitnim pitanjima također nužna (premda podjela u manjoj mjeri). No, krivicu za podjelu nikada ne treba stavljati na nauk. Kršćanski je nauk u stvarnosti jedini put do istinskog, potpunog i biblijskog jedinstva unutar Kristova Tijela.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Zašto kršćanski nauk uzrokuje tolike podjele?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga