Što treba biti drugačije kad je u pitanju kršćanski brak?



Pitanje: Što treba biti drugačije kad je u pitanju kršćanski brak?

Odgovor:
Osnovna razlika između kršćanskog braka i nekršćanskog braka jest u tome što je Krist središte braka. Kada su dvoje ljudi ujedinjeni u Kristu, njihov je cilj kroz bračni život rasti u sličnosti Kristu. Nekršćani mogu imati mnogo ciljeva za svoj brak, ali sličnost Kristu nije jedan od njih. To ne znači da svi kršćani, kada su u braku, odmah počnu raditi na tom cilju. Mnogi mladi kršćani uopće ne shvaćaju da je to zapravo cilj, ali prisutnost Duha Svetoga unutar svakog od njih radi s njima, te sazrijevaju pojedinačno, a cilj da trebaju nalikovati na Krista postaje im sve jasniji. Kada za oboje partnera pojedinačno cilj postane sve više nalikovanje na Krista, tada kršćanski brak koji je snažan i vitalan poprima svoj oblik.

Kršćanski brak započinje s razumijevanjem da Biblija daje jasan opis uloga muža i žene – koji se prvenstveno nalazi u Efežanima 5 – kao i s predanošću da se te uloge ispune. Muž treba preuzeti vodstvo u domu (Efežanima 5,23-26). To vodstvo ne smije biti diktatorsko, snishodljivo ili superiorno prema ženi, nego u skladu s primjerom kako Krist vodi crkvu. Krist je ljubio crkvu (svoj narod) sa suosjećanjem, milosrđem, opraštanjem, poštovanjem i nesebičnošću. Na isti način, muževi trebaju ljubiti svoje žene.

Žene se trebaju podlagati svojim muževima „kao Gospodinu“ (Efežanima 5,22), ne zato što im moraju biti podređene, nego zato što se i muževi i žene trebaju „pokoravati jedni drugima u strahu Božjemu“ (Efežanima 5,21), te zato što unutar doma mora postojati struktura autoriteta, s Kristom na čelu (Efežanima 5,23-24). Poštovanje je ključni element u želji pokoravanja; žene moraju poštovati svoje muževe kao što muževi moraju ljubiti svoje žene (Efežanima 5,33). Međusobna ljubav, poštovanje i pokornost su kamen temeljac kršćanskog braka. Izgrađeni na ova tri principa, i muž i žena će rasti u nalikovanju na Krista, rasti zajedno, a ne odvojeno, kako svaki sazrijeva u pobožnosti.

Još jedna ključna komponenta u kršćanskom braku jest nesebičnost, koja je opisana u Filipljanima 2,3-4. Načelo poniznosti istaknuto u ovim stihovima jest ključno za snažan kršćanski brak. I muž i žena moraju razmotriti potrebe svog partnera ispred svojih, što zahtijeva nesebičnost koja je moguća samo u sili Duha Svetoga koji prebiva u njima. To su osobine koje samo Duh Božji može u nama proizvesti, njegovati i usavršiti. To je razlog zašto snažne kršćanske brakove odlikuju duhovne discipline – proučavanje Biblije, pamćenje stihova, molitva i razmišljanje o onome što je od Boga. Kada oboje partnera prakticira ove discipline, svaki od njih jača i sazrijeva, što prirodno jača i sazrijeva brak.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što treba biti drugačije kad je u pitanju kršćanski brak?