Je li važno djetetu pružiti kršćansku naobrazbu?



Pitanje: Je li važno djetetu pružiti kršćansku naobrazbu?

Odgovor:
Očigledno je da će onima koji vjeruju u Isusa Krista pitanje kršćanske naobrazbe biti važno. Odgovor bi trebao biti jasno „Da!“ Zašto onda postavljamo to pitanje? Zato što to pitanje dolazi iz brojnih različitih perspektiva unutar kršćanske vjere. Možda bi pitanje trebalo glasiti: „Tko je odgovoran pobrinuti se da moje dijete bude poučeno kršćanstvu?“ ili „Treba li moje dijete primati naobrazbu u javnom, privatnom ili kućnom školskom sustavu?“ Postoje mnoga mišljenja o ovoj temi, a neki smatraju kako je upravo njihovo mišljenje jedino ispravno i zato ga stalno i emotivno promoviraju.

U potrazi za biblijskim gledištem, dolazimo do definitivnog starozavjetnog odlomka o edukaciji djece, koji se nalazi u Ponovljenom zakonu 6:5-8: „Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima!“ Povijest hebrejskog naroda otkriva nam da je otac trebao biti marljiv u upućivanju svoje djece u putovima i riječima Gospodnjim, kako bi se ona duhovno razvijala za njihovu dobrobit. Poruka u ovome odlomku ponavlja se u Novom zavjetu, gdje Pavao potiče roditelje da podižu djecu „odgajajte (djecu) stegom i opomenom Gospodnjom“ (Efežanima 6:4). Izreke 22:6 nam, također, kažu: „Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega." Obuka ne uključuje samo formalnu naobrazbu, nego i prve upute koje roditelji daju djetetu, odnosno, njegovu ranu naobrazbu. Ta obuka treba u djetetu čvrsto usaditi temelj na kojemu će se zasnivati djetetov život.

Međutim, kako prelazimo na pitanje formalne naobrazbe, potrebno je osloviti mnoga kriva shvaćanja. Kao prvo, Bog ne kaže da samo roditelji trebaju poučavati svoju djecu, kao što mnogi tvrde. Kao drugo, Bog ne kaže da je javna naobrazba loša i da trebamo poučavati našu djecu samo u kršćanskim školama ili kod kuće. U cijelom Svetom pismu nalazimo načelo krajnje odgovornosti. Bog nikada ne upućuje roditelje da izbjegavaju obrazovanje izvan kuće. Prema tome, reći da je školovanje kod kuće ili u kršćanskim školama jedina „biblijska“ metoda naobrazbe dodavanje je Božjoj riječi, a potrebno je izbjegavati korištenje Biblije kako bismo potkrijepili vlastita mišljenja. Istina je upravo suprotna: svoja mišljenja trebamo zasnivati na Bibliji. Također, trebamo izbjegavati korištenje argumenta kako su jedino učitelji s diplomom sposobni obrazovati našu djecu. Ponovno, to je pitanje krajnje odgovornosti, koja pripada roditeljima.

Sveto pismo ne daje upute o tome kakvu će vrstu opće naobrazbe primiti naša djeca, nego kroz kakvu paradigmu se trebaju filtrirati informacije koje ona dobivaju. Na primjer, netko tko je naobrazbu primio kod kuće možda je dobio „kršćansku“ edukaciju, ali kasnije doživi neuspjeh u životu zato što ne poznaje Boga Svetoga pisma i ne razumije svetopisamska načela. Isto tako, dijete koje je naobrazbu primilo u javnoj školi može odrasti u osobu koja razumije zablude svjetovne mudrosti, jer vidi njihove nedostatke kroz Božju riječ kojoj je marljivo poučena kod kuće. Informacije se u oba slučaja provjeravaju kroz biblijski nauk, ali pravo duhovno razumijevanje postoji samo u onom potonjem primjeru. Nadalje, netko može studirati na kršćanskoj školi ali možda nikada neće odrasti u svome razumijevanju Boga na intiman, osoban način. U konačnici, roditelji su odgovorni za oblikovanje djeteta na način koji će postići pravu duhovnu naobrazbu.

U Hebrejima 10:25, Bog kršćanima zapovijeda: „Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlasitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!“ Kristovo Tijelo je sastavni dio djetetove naobrazbe, jer roditeljima pomaže u odgoju i obrazovanju djece u duhovnim pitanjima. Izlaganje nečemu što je izvan obiteljske strukture – u ovome slučaju, zdravom biblijskom učenju u crkvi ili nedjeljnoj školi – dobro je i nužno.

Dakle, bez obzira na vrstu obrazovne institucije koju odaberemo, roditelji imaju krajnju odgovornost za duhovnu naobrazbu njihove djece. Učitelj u kršćanskoj školi može biti u krivu, kao što i pastor ili učitelj nedjeljne škole mogu biti u krivu, ali i roditelji mogu biti u krivu po pitanju neke teološke istine. Dakle, dok našu djecu poučavamo duhovnim istinama, ona trebaju razumjeti daje Sveto pismo jedini izvor apsolutne istine (2. Timoteju 3:16). Dakle, možda najvažnija lekcija kojoj možemo poučiti našu djecu jest da slijede primjer Berejaca koji su svaki dan istraživali „Pisma da li je tako“ kako im je Pavao govorio (Djela 17:11) i da ispituju sve što ih se uči – od bilo kojega izvora – u svjetlu Božje riječi (1. Solunjanima 5:21).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li važno djetetu pružiti kršćansku naobrazbu?