Kako bi kršćanin trebao gledati na logiku?


Pitanje: Kako bi kršćanin trebao gledati na logiku?

Odgovor:
Logika je znanost dobivanja istine analizom činjenica bilo izravno (deduktivno) ili neizravno (induktivno). Logika uzima određene pretpostavke, analizira odnose, uspoređuje ih s drugim poznatim čimbenicima i dolazi do zaključka koji identificira prethodno nepoznatu činjenicu. Logika je matematika s idejama umjesto brojevima. To je način prepoznavanja odnosa između ideja.

Logika se pokazuje kao jedan od prirodnih zakona koje je Bog uspostavio u stvaranju svemira. Bog je potom stvorio čovječanstvo davši mu um i sposobnost da rasuđuje. Kao Božja kreacija logika je nešto dobro koja nas, ako se pravilno koristi, može usmjeriti ka Bogu. Nažalost, lako je pogrešno koristiti logiku.

Nauka logike bavi se relacijskim formulama ideja. Poput brojeva u matematici, i ideje se mogu uključiti u formule koje pokazuju njihov odnos s drugim idejama. Korisno je razumjeti osnove ovih formula. Moderni su argumenti često zasićeni emocijama, što može zaustaviti razgovor i spriječiti korisnu odluku. Strast može ometati put do istine. Istina je često skrivena onim što je poznato kao zabluda – argumentacija utemeljena na lažnoj logici i pogrešnom razumijevanju. Zabluda je zlostavljačka taktika i ne pridonosi korisnoj raspravi.

Logika u praktičnom smislu uključuje i formule i činjenice. Formule pružaju odnose, ali moraju postojati osnovne ideje za formule da bi se analizirale. Iako relativizam odstupa od najosnovnijih pretpostavki, većina ljudi se i dalje oslanja na empirijske dokaze – podatke koje akumuliraju pomoću svojih osjetila. Većina ih samouvjereno daje izjave poput „ja postojim" i „stol postoji". Logika uzima takve podatke i izvlači daljnju istinu. „Sve što ima početak moralo je biti stvoreno nečim drugim", logički je zaključak. Daljnja analiza dovodi do složenijih istina, poput „Bog postoji".

Nažalost, mnogi učesnici u raspravi nehotice padaju u zabludu jer ne polaze od početka. Odnosno dopuštaju unaprijed zamišljenoj, neprovjerenoj ideji da zastupa činjenicu. Evolucionisti polaze od naturalističke evolucije kao osnove svojih argumenata jer ne prihvaćaju mogućnost čuda. Mnoge religije odbacuju da je Isus Bog-čovjek jer polaze od gnosticizma (fizičko je zlo; duhovno je dobro). Sekularisti koji inzistiraju na tome da je religija instinktivan odgovor na strah od smrti polaze od pretpostavke da Bog ne postoji.

Istina je da na većinu ljudi značajno neće utjecati logika u smislu da vjeruju u nešto protivno svojim uvjerenjima. Osjećaj obično nadmašuje logiku. I premda ni Isusu ni apostolima logika nije bila strana, to im nije bio osnovni alat. Kad Petar kaže da „budemo uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas traži obrazloženje za nadu koja je u nama" (1. Petrova 3,15), nije mislio započeti s ontološkim argumentom za postojanje Boga. Mislio je da budemo spremni na razgovor o vlastitom odnosu s Bogom i nadi koja iz toga potječe. Netko tko svoja uvjerenja temelji na emocijama neće moći pratiti logičan razgovor. Logika u rukama istreniranog apologeta moćan je alat. Ali jednako su uvjerljivi i „empirijski dokazi" kršćanskog života. Mi smo „svjetlost svijetu" (Matej 5,14); tama možda ne voli svjetlo, ali ne može negirati njeno postojanje. Kao što je Pavao uputio Tita, „…u nauku pokaži nepokvarljivost, dostojanstvo, neraspadljivost, riječ zdravu, besprijekornu, da se protivnik postidi nemajući što zlo govoriti o vama" (Titu 2,7-8).

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Kako bi kršćanin trebao gledati na logiku?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga