Što uči teologija kraljevstva sada?



Pitanje: Što uči teologija kraljevstva sada?

Odgovor:
Teologija Kraljevstva Sada je vjerovanje unutar karizmatskog pokreta protestantskog kršćanstva, uglavnom u SAD-u. Zagovornici Kraljevstva Sada vjeruju da je Bog izgubio kontrolu nad svijetom i predao ju Sotoni kada su Adam i Eva sagriješili. Teologija kaže da Bog od tada pokušava uspostaviti kontrolu nad svijetom tražeći posebnu grupu vjernika – poznatih pod raznim imenima kao što su „narod saveza“, „pobjednici“ ili „Joelova vojska“ – te da se preko tih ljudi, društvene institucije (uključujući vlasti i zakoni) dovode pod Božji autoritet. Budući da u vjernicima prebiva isti Duh Sveti koji je bio u Isusu, vjeruju da svi imamo autoritet na nebu i na zemlji; da imamo moć vjerovati i riječju nešto stvoriti, i na taj način stvoriti Doba kraljevstva.

Među najkontroverznijim načelima ove teologije jest vjerovanje da sekularno ili nekršćansko društvo nikada neće uspjeti. Dakle, Kraljevstvo Sada se protivi odvajanju crkve i države. Ostala vjerovanja uključuju ideju da smo kao Tijelo Kristovo zapravo sam Krist. Drugim riječima, imamo Njegovu božansku narav. Učitelji Kraljevstva Sada također opisuju Uzeće kao osjećaj zanesenosti ili uzbuđenja kada se Gospodin vrati da primi Kraljevstvo iz naših ruku. Drugim riječima, svi će biti emocionalno „poneseni“ kada se On vrati. Među nebiblijskim vjerovanjima je također ideja da se sva proročanstva u vezi budućeg Izraela – i u Starom i Novom zavjetu – odnose na Crkvu.

Teologija Kraljevstva Sada vidi drugi Isusov dolazak u dvije faze: prvo kroz tijelo vjernika (a posebno kroz tijelo današnjih apostola i proroka), a zatim osobno da preuzme Kraljevstvo od onih koji su pobijedili („pobjednika“). Prije drugog dolaska, pobjednici moraju očistiti zemlju od svih zlih utjecaja. Kraljevstvo Sada tvrdi da se Isus ne može vratiti dok god se svi Njegovi neprijatelji ne podlože Crkvi pod noge (vjerojatno uključujući smrt).

Iako neki ljudi vjeruju u samo neka, ali ne sva, učenja Kraljevstva Sada, iznad se ističe ono što im je zajedničko, a sve od toga je izvan glavne struje kršćanstva i sve negira Sveto pismo. Prvo, ideja da je Bog „izgubio kontrolu“ nad nečime jest apsurdna, pogotovo ideja da su mu potrebna ljudska bića koja mu pomažu u vraćanju te kontrole. On je vrhovni Gospodin svemira, potpun i svet, savršen u svim svojim atributima. Ima potpunu kontrolu nad svime – prošlošću, sadašnjošću i budućnošću – i ništa se ne događa izvan Njegove zapovijedi. Sve se odvija u skladu s Njegovim božanskim planom i svrhom, i niti jedna se molekula ne kreće sama od sebe. „A što Gospod Nad Vojskama naumi, tko će osujetiti? I kad se njegova ruka ispruži, tko će je odvratiti?“ (Izaija 14,27). Što se tiče toga da ljudi „imaju moć vjerovati i riječju nešto stvoriti“, ta moć pripada samo Bogu, koji se ne odnosi naklono prema onima koji mu to pokušavaju preoteti. „Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, prijestupnici. Sjetite se prijašnjih stvari, onih odvajkada: jer ja sam Bog i drugoga nema; Bog, i nitko mi sličan nije; koji od početka objavljujem kraj, i od davnina ono što se još nije zbilo, govoreći: ‘Moj će se naum ostvariti i izvršit ću sve što mi je volja’. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje čovjeka svog nauma; jest, ja sam govorio, ja ću i ispuniti; ja sam naumio, ja ću i izvršiti“ (Izaija 46,8-11 VB).

Njihovo poricanje uzeća Crkve isto je nebiblijski. Objašnjenje da uzeće samo znači da će ljudi biti poneseni ushićenim emocijama ignorira činjenicu da je takva primjena riječi „poneseni“ strogo idiomatski izraz i nije svojstven izvornom grčkom. „Bio sam sav ponesen filmom“ (ili nekim drugim uzbuđenjem) nije ekvivalent riječi harpazo iz 1. Solunjanima 4,17, 2. Korinćanima 12,2-4 i Otkrivenja 12,5, koja se koristi za tjelesno uznesenje u nebo, te Djela 8,39 gdje je Filipa „ugrabio“ Duh i odveo ga na drugo mjesto.

Što se tiče toga da smo mi Krist i imamo božansku narav, to nije istina, premda smo sudionici u Njegovoj božanskoj naravi (2. Petrova 1,4), pošto pri spasenju primamo Duha Svetoga koji prebiva u nama. No, Krist je druga osoba Božanstva i nitko ne postaje Bog. To je laž od oca laži, Sotone, koji ju je prvo izrekao u Edenskom vrtu kada je kušao Evu s izjavom: „Bit ćete kao bogovi“ (Postanak 3,5).

Ideja da Crkva zamjenjuje Izrael i da se ispunjenje proročanstva o Izraelu odnosi na Crkvu poznata je kao teologija zamjene, i ona nije biblijska. Obećanja Izraelu ispunit će se u Izraelu, a ne u Crkvi. Božji blagoslovi za Izrael su vječni i bez opoziva.

Konačno, drugi Kristov dolazak bit će kada On, a ne ljudi, porazi svoje neprijatelje i podloži ih sve pod svoje noge. Opis drugog dolaska u Otkrivenju 19 opis je moćnog ratnika koji dolazi posložiti sve na svoje mjesto, a ne onaj koji dolazi na već očišćenu zemlju i spremnu za Njega da vlada. Stih 15 je jasan: „I iz usta mu izlazi mač oštar da njime udara narode, i on će vladati nad njima štapom željeznim; i gazi on vinsko gnječilo gnjeva i srdžbe Boga Svemogućega.“ Ako je zemlja „očišćena od zlih utjecaja“, kao što vjeruju zagovornici Kraljevstva Sada, zašto mu je potreban oštar mač da udara narode, i zašto još uvijek postoji srdžba i gnjev Božji protiv njih?

Teologija Kraljevstva Sada još je jedna u nizu lažnih, nebiblijskih i obmanjujućih filozofija ljudi čije uzaludne mašte nastoje humanizirati Boga i obožavati čovjeka. Treba ju izbjegavati.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što uči teologija kraljevstva sada?