Pitanje
Što znače kostrijet i pepeo?
Odgovor
Kostrijet i pepeo korišteni su u doba Starog zavjeta kao simbol uniženja, žalosti i/ili pokajanja. Netko tko je želio pokazati svoje raskajano srce često bi nosio kostrijet, sjedio u pepelu i stavljao pepeo na vrh glave. Kostrijet je bio grubi materijal koji se obično izrađivao od crne kozje dlake, što ga je činilo prilično neudobnim za nošenje. Pepeo je označavao pustoš i propast.
Kad je netko umro, čin oblačenja kostrijeti pokazao bi iskrenu tugu zbog gubitka te osobe. Vidimo primjer ovoga kada je David oplakivao smrt Abnera, zapovjednika Šaulove vojske (2. Samuelova 3,31). Jakov je također pokazao svoju tugu noseći kostrijet kada je mislio da mu je sin Josip ubijen (Postanak 37,34). Ovi primjeri žalosti za mrtvima spominju kostrijet, ali ne i pepeo.
Pepeo je pratio kostrijet u vrijeme nacionalne katastrofe ili pokajanja od grijeha. Estera 4,1, na primjer, opisuje Mordekaja kako razdire svoju odjeću, stavlja kostrijet i posipa pepeo te izlazi u grad „vapeći glasno i gorko“. Ovo je bila Mordokajeva reakcija na izjavu kralja Kserksa kojom je zlom Hamanu dao ovlast da uništi Židove (vidi Estera 3,8-15). Mordokaj nije bio jedini koji je tugovao. „I u svakoj pokrajini, kamo god je stigla kraljeva zapovijed i njegova odredba, bijaše veliko žalovanje među Židovima: postili su, i plakali, i jadikovali; a mnogi su ležali u kostrijeti i pepelu“ (Estera 4,3). Židovi su na porazne vijesti o njihovoj rasi odgovorili kostrijetom i pepelom pokazujući svoju intenzivnu tugu i žalost.
Kostrijet i pepeo također su korišteni kao javni znak pokajanja i poniznosti pred Bogom. Kada je Jona objavio ljudima u Ninivi da će ih Bog uništiti zbog njihove zloće, svi od kralja do najnižeg građanina odgovorili su pokajanjem, postom, kostrijeti i pepelom (Jona 3,5-7). Čak su i svoje životinje obukli u kostrijet (stih 8). Njihovo razmišljanje je bilo: „Tko zna hoće li se Bog okrenuti i pokajati, i odvratiti se od svoje žestoke srdžbe, da ne propadnemo?“ (stih 9). Ovo je zanimljivo jer Biblija nigdje ne kaže da je Jonina poruka uključivala ikakvo spominjanje Božjeg milosrđa; ali milost je ono što su primili. Jasno je da oblačenje kostrijeti i pepela kod Ninivljana nije bila besmislena predstava. Bog je vidio istinsku promjenu – poniznu promjenu srca koju predstavljaju kostrijet i pepeo – i to ga je natjeralo da „popusti“ i ne provede svoj plan da ih uništi (Jona 3,10).
Ostali ljudi za koje Biblija spominje da nose kostrijet uključuju kralja Ezekiju (Izaija 37,1), Elijakima (2. Kraljevima 19,2), kralja Ahaba (1. Kraljevima 21,27), jeruzalemske starješine (Tužaljke 2,10), Daniela (Daniel 9,3), te dvojicu svjedoka u Otkrivenju 11,3.
Vrlo jednostavno, kostrijet i pepeo korišteni su kao vanjski znak nečijeg unutarnjeg stanja. Takav simbol učinio je nečiju promjenu mišljenja vidljivom i pokazao iskrenost nečije tuge i/ili pokajanja. Nije sam čin oblačenja kostrijeti i pepela potaknuo Boga da intervenira, već poniznost koju je takav postupak pokazivao (vidi 1. Samuelova 16,7). Božje oproštenje kao odgovor na istinsko pokajanje slavi se Davidovim riječima: „Ti si moje žalovanje u ples okrenuo; skinuo si s mene kostrijet i radošću me opasao“ (Psalam 30,11).
English
Što znače kostrijet i pepeo?
