Knjiga Tužaljki



Autor: Knjiga Tužaljki ne spominje autora. Prema predaji, Tužaljke je napisao prorok Jeremija. To gledište je vrlo vjerojatno, budući da je autor bio svjedok babilonskog uništenja Jeruzalema. Jeremija se uklapa u to gledište (2. Ljetopisa 35:25; 36:21-22).

Vrijeme pisanja: Tužaljke su najvjerojatnije napisane između 586. i 575. godine prije Krista, odnosno za vrijeme ili nakon pada Jeruzalema.

Svrha pisanja: Kao rezultat stalnog idolopoklonstva građana Judeje, za koje se oni nisu pokajali, Bog je dozvolio Babiloncima da opkole, opljačkaju, spale i unište grad Jeruzalem. Salomonov Hram, koji je stajao oko 400 godina, bio je spaljen do temelja. Prorok Jeremija je, kao svjedok tih događaja, zapisao Tužaljke kao žalopojku zbog onoga što se dogodilo Judeji i Jeruzalemu.

Ključni stihovi: Tužaljke 2:17: „Jahve izvrši naum svoj, održa svoju riječ koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže.“

Tužaljke 3:22-23: „Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!“

Tužaljke 5:19-22: „Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?“

Sažetak: Knjiga Tužaljki podijeljena je na pet poglavlja. Svako poglavlje predstavlja zasebnu pjesmu. Na izvornom hebrejskom, stihovi čine akrostih (svaki stih počinje sljedećim slovom hebrejskog alfabeta). U Tužaljkama, prorok Jeremija shvaća da su Babilonci Božje oruđe kojim On dovodi sud na Jeruzalem (Tužaljke 1:12-15; 2:1-8; 4:11). Tužaljke jasno kažu da su grijeh i pobuna uzroci izlijevanja Božjega gnjeva (1:8-9; 4:13; 5:16). Tužaljka je prikladna u vrijeme nesreće, ali ona se brzo treba pretvoriti u kajanje (Tužaljke 3:40-42; 5:21-22).

Tipologija: Jeremija je bio poznat kao „plačući prorok“ zbog njegove duboke i trajne ljubavi prema svome narodu i njihovu gradu (Tužaljke 3:48-49). Istu tugu zbog grijeha naroda i njihova odbacivanja Boga izrazio je Isus kada se približio Jeruzalemu i pretkazao njegovo uništenje od ruke Rimljana (Luka 19:41-44). Budući da su Židovi odbacili svoga Mesiju, Bog je upotrijebio rimsku opsadu da kazni svoj narod. Međutim, Bog se ne raduje u tome što mora kazniti svoju djecu. Štoviše, to što je ponudio Isusa Krista kao žrtvu za grijehe pokazuje nam Njegovo veliko suosjećanje prema svome narodu. Jednoga dana Bog će, zbog Krista, izbrisati sve suze (Otkrivenje 7:17).

Primjena: Čak i u strašnom sudu, Bog je Bog nade (Tužaljke 3:24-25). Bez obzira koliko smo daleko otišli od Njega, imamo nadu da mu se možemo vratiti i pronaći ga punoga suosjećanja i opraštanja (1. Ivanova 1:9). Naš Bog je Bog ljubavi (Tužaljke 3:22), a zbog Njegove velike ljubavi i suosjećanja, poslao je svoga Sina kako ne bismo poginuli u svojim grijesima, nego kako bismo vječno živjeli s Njim (Ivan 3:16). Božja vjernost (Tužaljke 3:23) i izbavljenje (Tužaljke 3:26) atributi su koji nam daju veliku utjehu i nadu. On nije neki nezainteresirani, hiroviti bog, već Bog koji će izbaviti sve koji mu se okrenu, priznaju da ne mogu učiniti ništa da zasluže Njegovu milost i zazovu Gospodnje milosrđe kako ne bismo izginuli (Tužaljke 3:22).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Knjiga Tužaljki