settings icon
share icon
Pitanje

Što je kinizam?

Odgovor


Kinizam je jedna grana raznolikog niza vjerskih pokreta koji promiču rasnu segregaciju. Ovaj pokret temelji se na kršćanstvu i uglavnom je okupiran ljudima koji su povijesni, kalvinistički, ortodoksni i reformirani u svojim doktrinarnim pogledima. Međutim, sklonost pridržavanju nekih istinskih doktrina ne znači da su kinisti pravovjerni u vjerovanju i praksi. Zapravo, njihova privrženost pravim doktrinama i opsežno teološko znanje nekih sljedbenika kinizma čine ovaj legalistički kult još opasnijim.

Teško je dobiti izravan odgovor o kinizmu, jer je pokret relativno nov i neformiran, a također i zato što su sami kinisti skloni biti prilično učeni i ezoterični. Ali nekoliko je stvari jasno. Za razliku od Pokreta kršćanskog identiteta ili Arijevske nacije, kinisti ne vjeruju da se rase koje nisu bijele ne mogu spasiti. Također, za razliku od anglo-izraelista, ne vjeruju da su pravi potomci nacionalnog Izraela grupe britanskih i američkih naroda.

Ono po čemu se kinizam razlikuje jest uvjerenje da je Bog odredio poredak za čovječanstvo koji nadilazi osobno i individualno štovanje. Vjeruju da je Bog postavio granice za skupine ljudskih bića i da bi ljudska bića trebala poštivati te granice održavajući plemenski red. To znači da možete imati skupinu bijelih kinista i skupinu crnih kinista, ali da nemaju zajedničko štovanje. Vjeruju da čovjek uzurpira Božji autoritet kada se „kohabitira“ s različitim rasama, budući da je (kako kažu) Bog odredio nužnu razliku. Prema riječima jednog kinista, „ovo [vjerovanje] utječe na našu ekleziologiju jer bi se višerasna mega-crkva s bubnjevima smatrala odvratnim smradom u Božjim nosnicama.“ Osim što je bez ljubavi, ova je tvrdnja jednostavno nebiblijska, promiče rasističko stajalište i platforma je za ponos i legalizam.

Kinisti inzistiraju na rasno odvojenim crkvama i zajednicama, i naravno obiteljima. Vjeruju da bi se kršćani i dalje trebali pridržavati starozavjetnih zakona koji su Židovima zabranjivali sklapanje brakova s drugim plemenima/obiteljima. Također kažu da je Bog „razdvojio“ rase kod Babilonske kule i da je „ponovna integracija“ uvreda za poredak za čovječanstvo kojeg je On odredio. Oba ova uvjerenja, unatoč tome što imaju veliku bibličarsku potporu u kinističkim kampovima, mogu se lako pobiti Svetim pismom.

Prvo, da bismo utvrdili primjenjuje li se starozavjetni zakon o segregaciji na novozavjetnu crkvu, trebamo se zapitati koji je razlog za segregaciju bio u Starom zavjetu. Božji razlog za ovaj zakon je vrlo jasno bio izbjegavanje uvođenja/asimilacije poganskog idolopoklonstva u židovsko društvo (Malahija 2,11; Ponovljeni zakon 7,3). U Novom zavjetu, s dolaskom Duha Svetoga koji prebiva u nama i zapovijedi da se dobra vijest prenese poganima, vidimo da Bog prelazi s Izraela kao jedinog naroda prihvatljivog Bogu te prihvaća „u svakome narodu onoga tko ga se boji i čini ono što je pravedno“ (Djela 10,34-35) kao dio Kristova tijela. Kinist će se složiti s time i reći da svaka osoba bilo koje rase može biti kršćanin. Ali i dalje kaže da su mješoviti brakovi zabranjeni, iako za to nema biblijske osnove.

Iako će nacionalni Izrael biti vraćen u Božju naklonost nakon što se pogani dovedu k Njemu (Rimljanima 11,11-12), zakon koji kaže: „Nemoj sklapati brakove sa strancima da ti ne bi odvukli srce od Boga“ (vidi Ponovljeni zakon 7,3-4), više ne vrijedi jer bi se osoba mogla udati za kršćanina druge rase i ne bi bila u opasnosti da bude odvučena za stranim bogovima. Dakle, nova zapovijed glasi: „Nemoj sklapati brakove s nevjernicima da ti ne ometaju hod s Bogom“ (vidi 2. Korinćanima 6,14). Rasna segregacija jednostavno više nije potrebna, jer crkvu sada čine i Židovi i pogani koji vjeruju u Krista za spasenje; drugim riječima, svi koji imaju Duha su u pravom smislu „jedno bratstvo“ (vidi Luka 8,21; Galaćanima 3,26-29).

Što se tiče Božjeg djelovanja kod Babilonske kule koja se uzima kao Njegova određujuća rasna segregacija, priča o Babilonskoj kuli (Postanak 11,1-9) govori o tome da je Bog pobrkao jezike ljudi kako ne bi mogli surađivati i izvršiti zlo protiv Njega. Ne radi se o rasnoj segregaciji. To dokazuje Galaćanima 2,11-14 kada se Pavao protivi Petru jer se odvojio od poganskih vjernika u njihovoj crkvi. Drugi primjer bi bio Pavlovo rukopolaganje Timoteja rođenog u Grčkoj za kršćanskog pastora (2. Timoteju 1,6). Timoteja čak naziva „svojim vlastitim sinom u vjeri“ (1. Timoteju 1,2). Timotejeva majka bila je Židovka i žena vjere. To implicira da je Timotej živio i služio u zajednici koja je bila i židovska i poganska. Zar njegova vlastita majka nije pohađala njegovu crkvu? A ako Bog želi da se rase razdvoje, koju bi crkvu Timotej, koji je napola Židov i napola poganin, mogao pastorirati? A što je sa samim Pavlom, „propovjednikom, apostolom… i učiteljem pogana“ (1. Timoteju 2,7)? Da je kinizam istinit, ne bi li Bog poslao poganina da propovijeda i poučava pogane?

Ukratko, kinizam je samo još jedan pokušaj opravdanja Zakonom, a ne evanđeljem Božje milosti. „Jer ne stidim se Kristova evanđelja: ta ono je snaga Božja za spasenje svakomu tko vjeruje; najprije Židovu pa Grku“ (Rimljanima 1,16, naglasak dodan.)



English



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu

Što je kinizam?
Podijelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries