Je li javno ispovijedanje potrebno za spasenje (Rimljanima 10,9-10)?


Pitanje: Je li javno ispovijedanje potrebno za spasenje (Rimljanima 10,9-10)?

Odgovor:
Mnogi dobronamjerni kršćani koriste Rimljanima 10,9-10 u nastojanju da se nekoga dovede ka vjeri u Krista. „Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer srcem se vjeruje na pravednost, a ustima se ispovijeda na spasenje."

Ovaj odlomak se ne bi trebao shvaćati kao da znači da smo spašeni zvučnim ispovijedanjem vjere. Znamo da je spasenje milošću kroz dar vjere (Efežanima 2,8-9), a ne riječima koje izgovorimo. Stoga, kao i u cijeloj Bibliji, kontekst je od kritične važnosti ukoliko želimo pravilno razumjeti Rimljanima 10.

U vrijeme pisanja poslanice Rimljanima, kad bi osoba prihvatila Krista i priznala ga kao Gospodina, obično je rezultiralo progonom i, u konačnici, smrću. U to vrijeme, prihvatiti Krista i priznati ga kao Gospodina, znajući da je progonstvo sigurno, bio je znak istinskog spasenja i djela Duha Svetoga. Izvanjska ispovijedanja vjere su rijetka kada je život u pitanju, što je bila uobičajena pojava u ranoj crkvi. Izraz „bit ćeš spašen" nema namjeru otkriti uvjet spasenja javnom ispovjedi vjere, već nedvosmislenu činjenicu da svatko tko se suočava sa smrću neće priznati Krista kao Gospodina, osim ako je uistinu spašen.

U Rimljanima 10,10 čitamo: „Jer srcem se vjeruje na pravednost, a ustima se ispovijeda na spasenje." Izvorni grčki jezik nosi ideju „potvrđivanja" ustima ono što se dogodilo u srcu i zahvalnost za to.

Rimljanima 10,13 kaže: „Jer: Svaki koji zazove ime Gospodnje, bit će spašen." Međutim, 14. stih ukazuje da je zazivanje Gospodina privilegija onih koji su već otkupljeni: „Kako dakle da zazovu onoga u koga ne uzvjerovaše?" Nadalje, 12. stih kaže: „Ta nema razlike između Židova i Grka, jer isti je Gospodin sviju, bogat za sve koji ga zazivlju." Jasno, izraz „bogat za sve koji ga zazivlju" ne može govoriti o spasenju, budući da prema 14. stihu oni koji „zazivaju" već „vjeruju".

Na kraju, Rimljanima 10,9-10 ne uspostavlja javno priznanje kao preduvjet spasenja. Umjesto toga, tvrdi da, kada se netko pouzda u Krista i naknadno ga prizna kao Gospodina, znajući da je progonstvo sigurno, ta je osoba dala dokaz o istinskom spasenju. Oni koji su spašeni priznat će Krista kao Gospodina jer je već usadio vjeru u njihova srca. Kao i kod krštenja i svih dobrih djela, javno ispovijedanje nije sredstvo spasenja; već dokaz spasenja.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Je li javno ispovijedanje potrebno za spasenje (Rimljanima 10,9-10)?