Jakovljeva poslanica



Autor: Autor ove poslanice (pisma) je Jakov, također poznat kao Jakov Pravedni, za koga se smatra da je bio brat Isusa Krista (Matej 13:55; Marko 6:3). Jakov nije vjerovao u Isusa (Ivan 7:3-5) sve dok Gospodin nije uskrsnuo (Djela 1:14; 1. Korinćanima 15:7; Galaćanima 1:19). Postao je vođom jeruzalemske crkve i spomenut je prvi kao stup crkve (Galaćanima 2:9).

Vrijeme pisanja: Jakovljeva poslanica vjerojatno je najstarija knjiga u Novom zavjetu, a napisana je možda čak već 45. godine, prije Jeruzalemskog sabora koji se održao 50. godine. Jakov je bio ubijen mučeničkom smrću oko 62. godine, o čemu piše povjesničar Josip Flavije.

Svrha pisanja: Neki smatraju da je ova poslanica bila napisana kao odgovor na previše revno tumačenje Pavlova učenja o vjeri. To ekstremno gledište, koje se naziva antinomijanizam (bezakonje) držalo je da je onaj koji vjeruje u Krista u potpunosti oslobođen od držanja cijelog starozavjetnog zakona, svakog legalizma, svakog svjetovnog zakona i svake društvene moralnosti. Jakovljeva poslanica bila je napisana židovskim kršćanima raspršenima među svim narodima (Jakovljeva 1:1). Martin Luther, koji je svojevremeno prezirao ovo pismo i nazvao ga „slamnatom poslanicom“ nije odmah razumio da je Jakovljevo učenje o djelima upotpunjavalo, a ne proturječilo, Pavlovu učenju o vjeri. Dok se Pavlovo učenje usredotočuje na našem opravdanju pred Bogom, Jakovljevo učenje usredotočuje se na djela koja ilustriraju to opravdanje. Jakov je pisao Židovima kako bi ih ohrabrio da nastave rasti u svojoj novoj kršćanskoj vjeri. Jakov naglašava da će dobra djela prirodno dolaziti od onih koji su ispunjeni Duhom, te dovodi u pitanje može li netko čija se djela Duha ne mogu vidjeti zbilja tvrditi da ima spasonosnu vjeru, baš kao što to čini i Pavao u Galaćanima 5:22-23.

Ključni stihovi: Jakovljeva 1:2-3: „Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!.“

Jakovljeva 1:19: „Ovo znajte, ljubljena braćo moja: Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu.“

Jakovljeva 2:17-18: „Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi. Naprotiv, reći će netko: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela, a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima!“

Jakovljeva 3:5: „Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!“

Jakovljeva 5:16b: „Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.“

Sažetak: Jakovljeva poslanica daje nam pregled vjere kada govori o istinskom bogoslužju (1:1-27), istinskoj vjeri (2:1—3:12) i istinskoj mudrosti (3:13—5:20). Ova poslanica sadrži izvanrednu paralelu s Isusovom Propovijedi na gori u Mateju 5-7. Jakov u prvom poglavlju počinje govoriti o sveobuhvatnoj osobini života po vjeri. U drugom poglavlju i u početku trećeg poglavlja govori o društvenoj pravdi i vjeri koja je djelatna. Zatim uspoređuje svjetovnu i pobožnu mudrost, te nas poziva da se okrenemo od zla i približimo Bogu. Jakov posebno ozbiljno kori bogate koji nagomilavaju bogatstvo i pouzdaju se u sebe. Na kraju, Jakov završava ohrabrenjem vjernicima da budu strpljivi u patnji, da se mole i brinu jedni za druge, te podupiru svoju vjeru kroz zajedništvo.

Veze: Jakovljeva poslanica je konačni opis odnosa između vjere i djela. Židovski kršćani kojima je Jakov pisao bili su toliko ukorijenjeni u Mojsijevu zakonu i njegovu sustavu djela, da je morao provesti znatno vrijeme objašnjavajući istinu kako se nitko ne može opravdati djelima zakona (Galaćanima 2:16). On im je obznanio da čak i ako bi pokušali dati sve od sebe da drže sve različite zakone i obrede, to bi im bilo nemoguće, tako da bi i najmanjim prekršajem zakona postali krivci cijeloga zakona (Jakovljeva 2:10) jer zakon je jedna cjelina i kršenje jednoga njegova dijela znači prekršiti ga cijeloga.

Primjena: U Jakovljevoj poslanici smo vidjeli izazov vjernim sljedbenicima Isusa Krista da ne bi samo „pričali priču“, nego i „zasukali svoje rukave“. Dakako, naš hod vjere traži rast spoznaje o Božjoj riječi, ali Jakov nas opominje da ne stanemo na tome. Mnogi kršćani smatrat će da je ova poslanica pravi izazov, jer Jakov u samo 108 stihova daje 60 obaveza. On se usredotočuje na istine koje nalazimo u Isusovim riječima u Propovijedi na gori i motivira nas da se ponašamo u skladu s onim što je On učio.

Poslanica Hebrejima također poništava ideju da netko može postati kršćanin, ali ipak nastaviti živjeti u grijehu, ne donoseći nikakav rod pravednosti. Takva „vjera“ je, prema Jakovu, jednaka vjeri demona koji „vjeruju i dršću“ (Jakovljeva 2:19). Pa ipak, takva „vjera“ ne može spasiti jer ju ne potvrđuju djela koja uvijek prate spasonosnu vjeru (Efežanima 2:10). Dobra djela nisu uzrok spasenja, ali su svakako rezultat spasenja.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Jakovljeva poslanica