Uči li Ivan 3,5 da je krštenje neophodno za spasenje?



Pitanje: Uči li Ivan 3,5 da je krštenje neophodno za spasenje?

Odgovor:
Kao i sa svakim drugim stihom ili odlomkom, njihovo učenje prvo filtriramo kroz ono što znamo da Biblija uči na tu temu. U slučaju krštenja i spasenja, Biblija je jasna da se spasenje zadobiva milošću po vjeri u Isusa Krista, a ne po djelima bilo koje vrste, uključujući krštenje (Efežanima 2,8-9). Stoga, svako tumačenje koje dolazi do zaključka da je krštenje, ili bilo koje drugo djelo, potrebno za spasenje neispravno je tumačenje. Za više informacija, molimo pročitajte našu web stranicu na temu „Je li spasenje isključivo po vjeri ili po vjeri i djelima?“

Ivan 3,3-7 VB kaže: „Odgovori mu Isus i reče: Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega. Reče mu Nikodem: Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? Isus odgovori: Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; i što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Valja vam se roditi nanovo!’“

Kada razmatramo ovaj odlomak, prvo je važno napomenuti da se nigdje u kontekstu krštenje čak niti ne spominje. Iako se krštenje spominje kasnije u ovom poglavlju (Ivan 3,22-30), to se događa u sasvim drugom okruženju (u Judeji, a ne u Jeruzalemu), kao i u drugom vremenu u odnosu na razgovor s Nikodemom. To ne znači da Nikodem nije bio upoznat s krštenjem, bilo iz židovske prakse krštenja pogana koji su se obraćali na judaizam ili iz službe Ivana Krstitelja. Međutim, jednostavno čitanje ovih stihova unutar konteksta ne daje nijedan razlog za pretpostavku da je Isus govorio o krštenju, osim ako osoba nije pročitala odlomak s unaprijed zamišljenom idejom ili teologijom. Automatsko tumačenje krštenja u ovom stihu samo zato što se spominje „voda“ jest neopravdano.

Oni koji smatraju da je krštenje neophodno za spasenje ukazuju na dio „ako se tko ne rodi od vode“ kao dokaz. Kao što je netko objasnio: „Isus jasno opisuje kako se treba roditi od vode i Duha. To je savršen opis krštenja! Isus nije mogao dati detaljnije i preciznije objašnjenje krštenja.“ Međutim, da je Isus zapravo htio reći da se osoba mora krstiti kako bi se spasila, onda bi jednostavno izjavio: „Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne krsti i rodi od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ Nadalje, kad bi Isus tako nešto izjavio, onda bi proturječio brojnim drugim biblijskim stihovima koji su jasni u tome da spasenje dolazi po vjeri (Ivan 3,16. 36; Efežanima 2,8-9; Titu 3,5).

Također ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da kada je Isus razgovarao s Nikodemom, obred kršćanskog krštenja još uvijek nije bio na snazi. Ova nedosljednost u tumačenju Biblije vidi se kada netko one koji vjeruju da je krštenje neophodno za spasenje pita zašto kradljivac na križu nije trebao biti kršten da bi se spasio. Uobičajen odgovor na to pitanje jest ovo: „Za kradljivca na križu još uvijek je vrijedio Stari savez te stoga nije podlijegao ovom krštenju. On je bio spašen kao i svi ostali za koje je važio Stari savez.“ Dakle, u suštini, isti ljudi koji kažu da kradljivac nije trebao biti kršten zato što je bio „pod Starim savezom“ koriste Ivana 3,5 kao „dokaz“ da je krštenje potrebno za spasenje. Oni uporno tvrde da Isus govori Nikodemu da se mora krstiti kako bi se spasio, iako je i on još uvijek bio pod Starim savezom. Ako se razbojnik na križu spasio bez da je bio kršten (jer je za njega vrijedio Stari savez), zašto bi Isus rekao Nikodemu (koji je isto bio pod Starim savezom) da se treba krstiti?

Ako se stih „rodi od vode i Duha“ ne odnosi na krštenje, o čemu onda govori? Tradicionalno, postoje dva tumačenja ovog izraza. Prvo je da „rodi od vode“ Isus koristi kako bi objasnio prirodno rođenje (pod vodom se misli na amnionsku tekućinu u kojoj se nalazi beba u maternici), a da rođenje od Duha ukazuje na duhovno rođenje. Iako je to svakako moguće objašnjenje pojma „rodi od vode“ i uklapa se u kontekst Nikodemovog pitanja kako se čovjek može roditi „kad je star“, ono nije najbolje dano tumačenje unutar konteksta ovog odlomka. Uostalom, Isus nije govorio o razlici između prirodnog rođenja i duhovnog rođenja. Ono što je objašnjavao Nikodemu jest njegova potreba „da se rodi odozgor“, odnosno „nanovo“.

Drugo uobičajeno tumačenje ovog odlomka i ono koje se najbolje uklapa u cjelokupni kontekst, ne samo ovog odlomka, već Biblije u cjelini, ono je koje na izraz „rodi od vode i Duha“ gleda kao opisivanje dvaju različitih aspekata istog duhovnog rođenja, odnosno onog što znači “nanovo rođen“ ili „rođen odozgor“. Dakle, kada je Isus rekao Nikodemu da se mora „roditi od vode i Duha“, nije mislio na doslovnu vodu (to jest krštenje ili amnionsku tekućinu u maternici), već je mislio na potrebu za duhovnim čišćenjem i obnovom. Kroz cijeli Stari zavjet (Psalam 51,2. 7; Ezekiel 36,25) i Novi zavjet (Ivan 13,10; 15,3; 1. Korinćanima 6,11; Hebrejima 10,22), voda se često figurativno koristi za duhovno čišćenje ili obnovu koju donosi Duh Sveti, kroz Riječ Božju, u trenutku spasenja (Efežanima 5,26; Titu 3,5).

Barclayjevo dnevno biblijsko proučavanje opisuje ovaj koncept na sljedeći način: „Ovdje postoje dva mišljenja. Voda je simbol čišćenja. Kada Isus preuzme kontrolu nad našim životima, kada ga ljubimo svim svojim srcem, grijesi iz prošlosti su oprošteni i zaboravljeni. Duh je simbol snage. Kada Isus preuzme kontrolu nad našim životima, ne samo da je naša prošlost zaboravljena i oproštena; kad bi to bilo sve, onda bismo mogli ponovno nastaviti stvarati isti nered u svom životu; već u naš život ulazi nova snaga koja nam omogućuje da budemo ono što sami od sebe nikada ne bismo mogli biti i da činimo ono što sami od sebe nikada ne bismo mogli činiti. Voda i Duh podrazumijevaju čišćenje i jačanje u Kristovoj snazi, što briše prošlost i daje pobjedu u budućnosti.“

Dakle, „voda“ spomenuta u ovom stihu nije doslovna fizička voda, nego „voda živa“ koju je Isus obećao ženi na zdencu u Ivanu 4,10, kao i ljudima u Jeruzalemu u Ivanu 7,37-39. To je unutarnje čišćenje i obnova nastala po Duhu Svetome koja mrtvom grešniku donosi duhovni život (Ezekiel 36,25-27; Titu 3,5). U Ivanu 3,7, Isus naglašava ovu istinu kada ponavlja da se osoba mora nanovo roditi i da ta novost života može nastati samo po Duhu Svetome (Ivan 3,8).

Postoji nekoliko razloga zašto je to ispravno tumačenje izraza „rođen od vode i Duha“. Prije svega, trebamo napomenuti da grčka riječ koja se prevodi „nanovo“ ima dva moguća značenja. Prvo je „nanovo“, a drugo je „odozgor“. Nikodem je očito pretpostavio prvo značenje „nanovo“ te mu je koncept bio neshvatljiv. To je razlog zašto nije mogao razumjeti kako kao odrasli čovjek može ponovno ući u majčinu maternicu i ponovno se fizički roditi. Stoga, Isus ponavlja ono što je upravo rekao Nikodemu samo na drugačiji način, kako bi bilo jasno da misli na „rođenje odozgor“. Drugim riječima, „rođen odozgor“ i „rođen od vode i Duha“ dva su načina da se kaže jedno te isto.

Drugo, važno je napomenuti da grčka gramatika u ovom stihu ukazuje da se „rođenje od vode“ i „rođenje od Duha“ smatra istom stavkom, a ne dvjema. Stoga, ne govori se o dva odvojena rođenja, kao što je Nikodem pogrešno mislio, već o jednom rođenju, da je „rođenje odozgor“, odnosno duhovno rođenje ono što je potrebno za svakoga da bi „vidio kraljevstva Božjega“. Ova potreba za tim da se osoba „nanovo rodi“ ili iskusi duhovno rođenje toliko je važna da Isus o toj nužnosti Nikodemu govori tri različita puta u ovom biblijskom odlomku (Ivan 3,3. 5. 7).

Treće, voda se u Bibliji često koristi simbolički kada se misli na djelovanje Duha Svetoga u posvećivanju vjernika, pri čemu Bog čisti srce i dušu vjernika. Na mnogim mjestima i Starog i Novog zavjeta, djelovanje Duha Svetoga uspoređuje se s vodom (Izaija 44,3; Ivan 7,38-39).

U Ivanu 3,10, Isus prekorava Nikodema pitanjem: „Ti si učitelj Izraelov pa da to ne razumiješ?“ To znači da ono što mu je Isus upravo rekao bilo je nešto što je Nikodem trebao znati i razumjeti iz Starog zavjeta. Što je to Nikodem, kao učitelj Starog zavjeta, trebao znati i razumjeti? To da je Bog u Starom zavjetu obećao da dolazi vrijeme u kojem će vas „poškropiti čistom vodom, i bit ćete čisti; od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših ja ću vas očistiti. I dat ću vam novo srce, i duh nov usadit ću u vas; i odstranit ću iz vašega tijela srce od kamena, i dat ću vam srce od mesa. I Duh svoj usadit ću u vas, i učiniti da hodite po mojim odredbama; i držat ćete moje uredbe i vršiti ih“ (Ezekiel 36,25-27 VB). Isus je prekorio Nikodema jer se nije uspio sjetiti i razumjeti jednog od ključnih starozavjetnih odlomaka koji se tiče Novog saveza (Jeremija 31,33). Nikodem je ovo trebao očekivati. Zašto bi Isus prekorio Nikodema za nerazumijevanje krštenja, s obzirom na činjenicu da se krštenje nigdje ne spominje u Starom zavjetu?

Iako ovaj stih ne uči da je krštenje neophodno za spasenje, trebamo biti oprezni da ne zanemarujemo važnost krštenja. Krštenje je znak ili simbol onoga što se događa kada se netko nanovo rodi. Važnost krštenja ne smije se umanjivati. No, krštenje nas ne spašava. Ono što nas spašava jest čišćenje kao djelovanje Duha Svetoga kada se nanovo rodimo i obnavljamo po Njemu (Titu 3,5).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Uči li Ivan 3,5 da je krštenje neophodno za spasenje?