Je li Isus bio Židov?



Pitanje: Je li Isus bio Židov?

Odgovor:
Jednostavnom pretragom na internetu danas svatko može utvrditi da postoji velika polemika i neslaganje oko pitanja je li Isus iz Nazareta zapravo bio Židov. Prije nego što bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje na odgovarajući način, moramo postaviti još jedno pitanje: tko (ili što) je Židov? Čak i ovo pitanje ima svoje kontroverzne elemente, a odgovor ovisi o tome tko odgovara. No, jedna definicija na koju bi svaka od glavnih sekti judaizma – ortodoksna, konzervativna i reformirana – vjerojatno pristala jest sljedeća: „Židov je svaka osoba čija je majka bila Židovka ili svaka osoba koja je prošla kroz formalni proces preobraćenja na judaizam.“

Iako hebrejska Biblija konkretno nigdje ne navodi da se porijeklo treba koristiti po majčinoj liniji, moderni rabinski judaizam vjeruje da postoji nekoliko odlomaka u Tori gdje se to tumači ili podrazumijeva, kao što je Ponovljeni zakon 7,1-5; Levitski zakonik 24,10; te Ezra 10,2-3. Zatim, u Bibliji postoji nekoliko primjera gdje su se pogani preobratili na judaizam (npr. Ruta, Moapka; vidi Ruta 1,16 gdje Ruta izražava svoju želju za obraćenjem) i po svemu su se smatrali Židovima poput etničkih Židova.

Dakle, razmotrimo ova tri pitanja: Je li Isus bio Židov po nacionalnosti? Je li Isus bio odani sljedbenik židovske religije? I konačno, ako je Isus bio Židov, zašto kršćani ne slijede judaizam?

Je li Isus bio Židov po nacionalnosti, i je li Njegova majka bila Židovka? Isus se jasno poistovjećivao sa Židovima svoga vremena, ljudima i plemenom s kojima je fizički dijelio porijeklo, kao i njihovom religijom (iako je ispravljao njezine greške). Bog ga je s namjerom poslao u Judino pleme: „K svojima dođe [pleme Juda] i njegovi [pleme Juda] ga ne primiše. A onima [Židovima] koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime…“ (Ivan 1,11-12), te je jasno rekao: „Vi [pogani] se klanjate onome što ne poznate, a mi [Židovi] se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova“ (Ivan 4,22).

Prvi stih Novog zavjeta jasno objavljuje židovsku nacionalnu pripadnost Isusa. „Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova“ (Matej 1,1). Iz stihova poput Hebrejima 7,14: „Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude“ vidljivo je da je Isus potekao iz plemena Jude, od kojega potječe ime „Židov“. A što je s Marijom, Isusovom majkom? U rodoslovlju 3. poglavlja Luke jasno vidimo da je Marija bila izravni potomak kralja Davida, što je Isusu dalo zakonsko pravo da se popne na židovsko prijestolje, a također je i potvrda da je Isus bio Židov po nacionalnosti.

Je li Isus bio odani sljedbenik židovske religije? Oba Isusova roditelja obavili su „sve po Zakonu Gospodnjem“ (Luka 2,39). Njegovi tetka i tetak, Zaharija i Elizabeta također su bili Židovi koji su bili poslušni Tori (Luka 1,6), stoga možemo vidjeti da je vjerojatno cijela obitelj svoju židovsku vjeru shvatila ozbiljno.

U Propovijedi na Gori (Matej 5–7), Isus je stalno potvrđivao autoritet Tore i Proroka (Matej 5,17), koji vrijede čak i u kraljevstvu nebeskom (Matej 5,19-20). Redovito je pohađao sinagogu (Luka 4,16), i ostali Židovi tog doba su poštovali Njegovo učenje (Luka 4,15). Naučavao je u židovskom Hramu u Jeruzalemu (Luka 21,37), a da nije bio Židov, jednostavno mu ne bi dozvolili ulazak u taj dio Hrama (Djela 21,28-30).

Isus je također pokazivao vanjske znakove poslušnog Židova. Na svojoj odjeći nosio je „tzitzit“ (rese) (Luka 8,44; Matej 14,36) koje su služile kao podsjetnik na zapovijedi (Brojevi 15,37-39). Slavio je Pashu (Ivan 2,13) i na ovaj veoma važan židovski hodočasnički blagdan uzašao je u Jeruzalem (Ponovljeni zakon 16,16). Slavio je Sukot, odnosno Blagdan sjenica (Ivan 7,2. 10) i uzašao u Jeruzalem (Ivan 7,14) kako se i zahtijevalo u Tori. Također je slavio Hanuku, Blagdan posvećenja (Ivan 10,22), a vjerojatno i Roš hašanu, Blagdan truba (Ivan 5,1), i premda to nije zapovjeđeno u Tori, na oba ova događaja također je uzašao u Jeruzalem. Na jasan način Isus se predstavljao kao Židov (Ivan 4,22) i kao kralj Židova (Marko 15,2). Od Njegovog rođenja do Njegovog posljednjeg blagovanja Pashe (Luka 22,14-15), Isus je živio kao poslušni Židov.

Stoga, ako je Isus bio Židov, zašto kršćani ne slijede judaizam? Zakoni judaizma dani su Mojsiju za djecu Izraela u veoma svetom i posebnom savezu na brdu Sinaj, kako je zabilježeno u knjizi Izlaska. U tom savezu, Bog je napisao svoje zakone na ploče od kamena i naredio Izraelu da budu poslušni svemu što im je otkriveno. No, ovaj divni savez bila je samo slika novog i boljeg saveza kojeg će Bog jednoga dana dati svome narodu, i Židovima i poganima.

Ovaj novi savez zabilježen je u Jeremiji 31,31-34: „Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – riječ je Jahvina. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko – riječ je Jahvina – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.“

Danas kršćani ne slijede judaizam jer je Mojsijev zakon ispunjen u Isusu Kristu. Isus je rekao: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti“ (Matej 5,17). A autor poslanice Hebrejima je napisao: „Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stari i dotrajava, blizu je nestanku (Hebrejima 8,13).

Kao kršćani više ne trebamo slijediti stari savez jer je taj stari savez zamijenjen. Sada imamo bolji savez, s boljom žrtvom, savez kojim upravlja jedan bolji Veliki svećenik! „Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje“ (Hebrejima 10,19-23).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li Isus bio Židov?