Je li Isus ikada bio ljut?



Pitanje: Je li Isus ikada bio ljut?

Odgovor:
Dok je Isus čistio hram od mjenjača novca i prodavača životinja, pokazao je snažnu emotivnu reakciju i ljutnju (Matej 21,12-13; Marko 11,15-18; Ivan 2,13-22). Isusova emocija se opisuje kao „revnost“ za Božji dom (Ivan 2,17). Njegova srdžba je bila čista i potpuno opravdana, jer je u njezinom korijenu bila zabrinutost za Božju svetost i obožavanje. Budući da se ovo dovelo u pitanje, Isus je reagirao brzo i odlučno. Isus je ljutnju još jednom pokazao u sinagogi u Kafarnaumu. Kada su farizeji odbili odgovoriti na Isusovo pitanje, „ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom“ (Marko 3,5).

Mnogo puta mislimo da je ljutnja sebična, razorna emocija koju bismo trebali iskorijeniti iz naših života u cijelosti. Međutim, činjenica da je Isus nekada postao ljutit pokazuje da je srdžba, kao emocija, sama po sebi nije amoralna. To je potvrđeno i na drugim mjestima u Novom zavjetu. Efežanima 4,26 nas upućuje da se srdimo, ali da ne griješimo i ne dozvolimo da sunce zađe nad našom srdžbom. Zapovijed nije da izbjegavamo ljutnju (ili da ju potiskujemo ili ignoriramo), već da se s njom nosimo ispravno u pravo vrijeme. Treba napomenuti sljedeće činjenice o Isusovom iskazivanju ljutnje:

1) Njegova srdžba je imala ispravan motiv. Drugim riječima, bio je ljut zbog pravih razloga. Isusova ljutnja se nije pojavila zbog beznačajnih argumenata ili osobnih uvreda protiv Njega. Sebičnost nije bila dio toga.

2) Njegova srdžba je bila ispravno usredotočena. Nije bio ljut na Boga ili na „slabosti“ drugih. Njegova ljutnja je ciljala na grešno ponašanje i istinsku nepravdu.

3) Njegova srdžba je bila odgovarajuće popraćena. Marko 3,5 kaže da je nakon Njegove ljutnje uslijedila žalost nad nedostatkom vjere farizeja. Isusova ljutnja je proizlazila iz ljubavi prema farizejima i zabrinutosti za njihovo duhovno stanje. Nije imala nikakve veze s mržnjom ili zlom namjerom.

4) Njegova srdžba je bila adekvatno kontrolirana. Isus nikad nije bio izvan kontrole, čak ni u svom gnjevu. Vođama hrama se nije svidjelo Njegovo čišćenje hrama (Luka 19,47), no nije učinio ništa grešno. On je kontrolirao svoje emocije; Njegove emocije nisu kontrolirale Njega.

5) Njegova srdžba je imala odgovarajuće trajanje. Nije dozvolio da se Njegova srdžba pretvori u gorčinu; nije bio zlopamtilo. U svakoj situaciji postupao je ispravno, a ljutnja mu je bila vremenski odmjerena.

6) Njegova srdžba je imala odgovarajući rezultat. Isusova ljutnja je imala neizbježne posljedice pobožnog djelovanja. Kao i svaka Njegova emocija, Isusova srdžba je bila pod kontrolom Božje Riječi; čime je Isusov odgovor ostvarivao Božju volju.

Kada se naljutimo, prečesto nemamo pravilnu kontrolu ili pravilno usmjerenu pažnju. Padamo u jednoj ili više gore navedenih točaka. To je gnjev čovjeka, o kojem nam je rečeno: „Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.“ (Jakovljeva 1,19-20). Isus nije iskazivao srdžbu čovjeka, već savršen i pravedan gnjev Božji.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li Isus ikada bio ljut?