Pitanje
Što je istočni/iskonski grijeh?
Odgovor
Naziv „istočni ili iskonski grijeh” govori o Adamovu grijehu neposlušnosti kad je jeo sa stabla dobra i zla i njegovim učincima na ostatak ljudskoga roda. Istočni/iskonski grijeh može se definirati kao „onaj grijeh i njegova krivnja koju svi imamo u Božjim očima kao izravnu posljedicu Adamova grijeha u Edenskom vrtu”. Doktrina o istočnome/iskonskome grijehu posebice proučava njegove učinke na našu narav i naš položaj pred Bogom, čak i prije no što smo dovoljno stari da počinimo svjestan grijeh. Postoje tri glavna gledišta koja se bave tim učinkom.
Pelagijanstvo: Ovo gledište veli da Adamov grijeh nije imao nikakva učinka na duše njegovih potomaka, osim što je njegov grješan primjer utjecao na one koji su došli poslije njega potaknuvši ih da i oni griješe. Prema ovome gledištu, čovjek ima sposobnost da prestane griješiti ako to odluči. Ovo učenje suprotstavlja se brojnim odlomcima koji kažu da je čovjek beznadno zarobljen svojim grijesima (osim u slučaju Božje intervencije) i da su njegova dobra djela „mrtva” ili bezvrijedna u zasluživanju Božje naklonosti (Efežanima 2:1-2; Matej 15:18-19; Rimljanima 7:23; Hebrejima 6:1; 9:14).
Arminijanizam: Arminijanci vjeruju da je zbog Adamova grijeha ostatak čovječanstva naslijedio sklonost ka grijehu, koja se obično naziva „grješna narav“. Ta grešna narav tjera nas da griješimo na isti način na koji narav tjera mačku da mijauče: to joj dolazi prirodno. Prema ovome gledištu, čovjek ne može sam od sebe prestati griješiti: zbog toga nam Bog daje opću milost kako bi nas osnažio da to možemo učiniti. U arminijanizmu, ova milost se zove pripremna milost. Prema ovome gledištu, nas se ne drži odgovornima za Adamov grijeh, nego samo za naš. Ovo učenje ide protiv činjenice da svi nose kaznu za grijeh, iako možda svi nisu sagriješili kao što je to Adam učinio (1. Korinćanima 15:22; Rimljanima 5:12-18). Također, učenje o pripremnoj milosti nigdje se izrijekom ne spominje u Pismu.
Kalvinizam: Kalvinistička doktrina kaže da Adamov grijeh nije rezultirao samo time da imamo grešnu narav, nego i time da smo na sebe primili krivnju pred Bogom za koju zaslužujemo kaznu. Činjenica da smo začeti pod istočnim grijehom (Psalam 51:5) rezultira time da smo naslijedili grješnu narav toliko opaku da Jeremija 17:9 opisuje ljudsko srce kao „lukavo, više nego sve, i podmuklo” (Šarić). Ne samo da je Adam proglašen krivim zato što je sagriješio, nego njegova krivnja i kazna (smrt) pripadaju i nama (Rimljanima 5:12, 19). Postoje dva gledišta o tome zašto se u Božjim očima Adamova krivnja mora vidjeti i kao naša. Prvo gledište kaže da je ljudska rasa bila u Adamu u obliku sjemena, dakle, kad je Adam sagriješio, mi smo sagriješili u njemu. To je slično biblijskom učenju da je Levi (Abrahamov potomak) platio desetak Melkisedeku u Abrahamu (Postanak 14:20; Hebrejima 7:4-9), iako se Levi nije rodio još nekoliko stotina godina. Drugo glavno gledište je da je Adam služio kad naš predstavnik i tako smo, kad je on sagriješio, svi mi proglašeni krivima.
Kalvinističko gledište vidi osobu kao nesposobnu da pobijedi grijeh odvojeno od sile Duha Svetoga, sile koja se posjeduje samo kad se osoba okrene u pouzdanju Kristu i Njegovoj pomirbenoj žrtvi za grijeh na križu. Kalvinističko gledište istočnoga grijeha najdosljednije je biblijskom učenju. Međutim, kako nas Bog može držati odgovornima za grijeh koji nismo osobno počinili? Prihvatljivo je objašnjenje da postajemo odgovorni za istočni grijeh kad odlučimo prihvatiti svoju grješnu narav i djelovati u skladu s njom. U životu dođe trenutak kad postanemo svjesni svoje grešnosti. U tome trenutku moramo odbaciti grješnu narav i pokajati se za nju. Umjesto toga, svi mi „odobrimo“ tu grešnu narav, zapravo govoreći da je dobra. Odobravajući svoju grešnost izražavamo slaganje s djelima Adama i Eve u Edenskom vrtu. Zbog toga smo krivi za taj grijeh iako ga nismo zapravo počinili. English
Što je istočni/iskonski grijeh?
