Što je istinsko štovanje?



Pitanje: Što je istinsko štovanje?

Odgovor:
Apostol Pavao je savršeno opisao istinsko štovanje u Rimljanima 12,1-2: „Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prikažite tijela svoja kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoslužje. I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno“ (VB).

Ovaj odlomak sadrži sve elemente pravog štovanja. Prvo, tu je motivacija za štovanje: „milosrđe Božje“. Božje milosrđe jest sve što nam je dao a ne zaslužujemo: vječnu ljubav, vječnu milost, Duha Svetoga, vječni mir, vječnu radost, spasonosnu vjeru, utjehu, snagu, mudrost, nadu, strpljenje, dobrotu, čast, slavu, pravednost, sigurnost, vječni život, oprost, pomirenje, opravdanje, posvećenje, slobodu, posredovanje i još mnogo toga. Znanje i razumijevanje ovih nevjerojatnih darova motivira nas da izlijevamo slavu i hvalu – drugim riječima, da štujemo Boga!

Isto tako, u ovim se stihovima nalazi opis načina našeg štovanja: „prikažite tijela svoja kao žrtvu živu, svetu“. Prikazati naša tijela znači dati Bogu cijelog sebe. Pozivanje na naša tijela ovdje znači da se sve naše ljudske sposobnosti, sva naša ljudskost – naša srca, umovi, ruke, misli, stavovi – trebaju prikazati Bogu. Drugim riječima, trebamo se odreći kontrole nad svime ovim i prepustiti se njemu, baš kao da u potpunosti prinosimo doslovnu žrtvu Bogu na oltar. No, kako to činimo? Još jednom, stih je jasan: „obnovom svoga uma“. Obnavljamo svoj um svakodnevno čišćenjem od svjetovne „mudrosti“, te ju zamjenjujemo pravom mudrošću koja dolazi od Boga. Štujemo Boga obnovljenim i očišćenim umom, a ne svojim emocijama. Emocije su nešto divno, ali ako nisu oblikovane umom koje je prožeto Istinom, one mogu biti sile koje su destruktivne i izvan kontrole. Tamo gdje je usmjeren um, slijedi ga volja, pa tako i emocije. Prva Korinćanima 2,16 nam govori da imamo „misao Kristovu“, a ne emocije Kristove.

Postoji samo jedan način da obnovimo svoj um, a to je putem Božje Riječi. Upravo istina, kao i poznavanje Riječi Božje, podrazumijeva poznavanje milosrđa Božjeg, čime se opet vraćamo na početak. Poznavati istinu, držati uvjerenja o istini, te voljeti istinu prirodno će dovesti do istinskog duhovnog bogoslužja. Radi se o uvjerenju iz kojeg proizlazi ljubav, ljubav koja je odgovor na istinu, a ne na neki vanjski stimulans, uključujući glazbu. Glazba kao takva nema ništa sa štovanjem. Glazba ne može proizvesti štovanje, iako zasigurno može proizvesti emociju. Glazba nije ono iz čega štovanje proističe, ali može biti izraz štovanja. Ne gledajte na glazbu kao sredstvo kojim ćete stimulirati osobno štovanje; gledajte na glazbu jednostavno kao izraz onoga što je potaknuto srcem koje je ushićeno zbog milosrđa Božjeg, poslušno Njegovim zapovijedima.

Istinsko štovanje jest štovanje usredotočeno na Boga. Ljudi su skloni uhvatiti se za mjesto gdje bi trebali štovati, kakve bi pjesme trebali pjevati u štovanju i kako štovanje treba izgledati drugim ljudima. Fokusiranje na ove stvari promašuje bit. Isus nam kaže da će se istinski klanjatelji klanjati u duhu i istini (Ivan 4,24). To znači da štujemo iz srca i na način koji je Bog osmislio. Štovanje može uključivati molitvu, čitanje Božje Riječi otvorenim srcem, pjevanje, sudjelovanje u zajedništvu i služenje drugima. Nije ograničeno na jedan čin, već se radi ispravno onda kada su srce i stav osobe na pravom mjestu.

Također je važno znati da je štovanje rezervirano samo za Boga. Samo je On vrijedan slavljenja, i nitko od Njegovih slugu (Otkrivenje 19,10). Ne smijemo štovati svece, proroke, kipove, anđele, nikakve lažne bogove, ili Mariju, majku Isusovu. Također ne smijemo štovati zbog očekivanja nečeg zauzvrat, kao što je čudesno ozdravljenje. Štovanje je zbog Boga – zato što On to zaslužuje – i zbog toga što mu je ugodno. Štovanje može biti javno slavljenje Boga (Psalam 22,22; 35,18) u zajedničkom okupljanju, kada možemo proklamirati putem molitve i slaviti, obožavati i zahvaljivati mu na onome što je učinio za nas. Pravo štovanje se osjeća unutar sebe, a potom se izražava putem naših postupaka. „Bogoslužje“ iz obaveze nije ugodno Bogu i potpuno je uzaludno. On može vidjeti svako licemjerje, i On to mrzi. To pokazuje u Amosu 5,21-24 kada govori o dolazećem sudu. Još jedan primjer jest priča o Kainu i Abelu, prvim sinovima Adama i Eve. Obojica su prinijeli darove Gospodinu, ali Bog je bio zadovoljan samo s Abelovim darom. Kain je prinio dar iz obaveze; Abel je prinio najbolju janjad iz svoga stada. Prinio je iz vjere i divljenja prema Bogu.

Istinsko štovanje ne ograničava se na ono što činimo u crkvi ili kada otvoreno slavimo (iako su te stvari dobre, i u Bibliji nam je rečeno da ih činimo). Pravo štovanje je priznavanje Boga i sve Njegove sile i slave u svemu što činimo. Da bismo to činili, moramo poznavati Boga; ne možemo biti u neznanju o Njemu (Djela 17,23). Štovanje znači proslavljati i uzveličati Boga – pokazati odanost i divljenje našem Ocu.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je istinsko štovanje?