Pitanje
Očekuje li Bog da svi imamo djecu?
Odgovor
Zaista nije pitanje „očekuje“ li Bog da imamo djecu, budući da je On suveren i sveznajući i zna tko će, a tko neće imati djece. Pitanje je zapravo zahtjeva li se od kršćana da imaju djecu i možemo li imati ispunjen, poslušan život u Kristu bez djece.
Biblija nam govori da su djeca Božji blagoslov. Psalam 127,3-5 kaže: „Evo, djeca su baština GOSPODINOVA, i plod utrobe nagrada je njegova. Kao strijele u ruci junaka, takva su djeca mladosti. Sretan je čovjek koji njima napuni svoj tobolac: neće se oni osramotiti, nego će s neprijateljima na vratima zboriti.“ To ne znači da oni bez djece nisu blagoslovljeni ili da su djeca jedini Božji blagoslov. To jednostavno znači da na djecu treba gledati kao na blagoslov, a ne na prokletstvo ili neugodnost.
Kad je Bog stvorio Adama i Evu, „blagoslovi ih Bog i reče im Bog: 'Plodni budite i množite se, i ispunite zemlju i sebi je podložite'“ (Postanak 1,28). Nakon potopa Bog je rekao Noi: „Plodni budite i množite se, i zemlju napunite“ (Postanak 9,1). Prokreacija je dio Božje zapovijedi za čovječanstvo i On je zasigurno „očekivao“ da većina ljudi ima djecu. Također vidimo da je rođenje djece dio Božjeg saveza s Abrahamom. Rekao je Abrahamu: „I učinit ću od tebe velik narod, i blagosloviti te… u tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje“ (Postanak 12,2-3). To se na kraju ispunilo po Isusu Kristu, Spasitelju koji je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek – i koji je rođen po Abrahamovoj liniji.
U Starom zavjetu se na djecu gledalo kao na fizički znak Božjeg blagoslova. Unatoč tome, i premda se većina ljudi tog vremena možda osjećala drugačije, neplodnost nije bio pouzdan znak Božjeg nezadovoljstva. Mnogi parovi u Bibliji, kao što su Elkana i Hana (roditelji proroka Samuela), Abraham i Sara (roditelji Izaka), te Zaharija i Elizabeta (roditelji Ivana Krstitelja), bili su pobožni muškarci i žene koji su godinama bili neplodni.
U Novom zavjetu djeca se zasigurno još uvijek vide kao blagoslov. Isus je primao djecu i poučavao svoje učenike da djeca predstavljaju mnoge vrijednosti Božjega kraljevstva. Apostol Pavao dao je upute roditeljima i djeci o dobrom zajedničkom životu (Efežanima 6,1-4). Jedan od zahtjeva za nadglednika u crkvi je da, ako je oženjen i ima djecu, mora dobro upravljati vlastitim kućanstvom; ako ne može brinuti o vlastitoj obitelji, vjerojatno se neće moći brinuti za crkvu (1. Timoteju 3,4-5). Nema sumnje da Bog uvelike vrednuje obitelj. Ali Novi zavjet se više usredotočuje na duhovnu plodnost i umnožavanje nego na tjelesne blagoslove. Oni koji su povjerovali u Isusa postaju djeca Božja (Ivan 1,12). Njegovu obitelj prvenstveno želimo proširiti. Trebamo druge učiniti učenicima (Matej 28,19), a ne samo nastaviti biološko potomstvo.
Djeca su i uvijek će biti Božji blagoslov – unatoč tome na koji način dijete postaje dio nečijeg života. No, iako je Bog proglasio djecu blagoslovom od Njega, a rađanje je dio zapovijedi čovječanstvu općenito, nigdje se u Bibliji ne navodi da svaki bračni par mora imati ili željeti djecu. Opet, neplodnost – u bilo kojoj dobi – nije znak Božjeg nezadovoljstva. Parovi bez djece nisu ništa manje vrijedni ili važni za Božje kraljevstvo od onih s djecom. Zapravo, moglo bi se zaključiti da parovi bez djece mogu posvetiti više svoje energije i fokusa na rad u kraljevstvu od onih s djecom, slično samcima (vidi 1. Korinćanima 7,32). Oženjeni, neoženjeni, s djecom ili bez djece, svako je dijete Božje važan član Njegove obitelji i sastavni dio Kristova tijela. Božja volja za svakog pojedinca i svaki par je drugačija. Za mnoge Božja volja uključuje rađanje djece, bilo prirodno ili usvajanjem. Za druge Njegova volja ne uključuje rađanje djece.
Za one koji žele djecu, ali ih iz bilo kojeg razloga ne mogu imati, najbolje je predati želju Bogu u molitvi. On vam može pomoći da prođete kroz bolno putovanje, a također vam može pomoći da u toj sezoni proživite najbolje što možete. Za one koji ne žele imati djecu također je najbolje predati želju Bogu u molitvi. Ponekad je naš nedostatak želje dat od Boga. U drugim slučajevima uzrokovan je prošlim povredama, strahom ili sebičnošću. Kad iskreno izložimo svoje srce pred Bogom, On nam može pomoći riješiti nered, donijeti ozdravljenje i dati nam želje svog srca.
Previše je lako da naše želje za vlastitim životom postanu idoli. Čak i dobre želje, kada zauzmu mjesto Boga u našim životima, postaju idoli. Svi mi, bez obzira na svoju životnu situaciju ili fazu, trebamo ispitati svoje srce, biti iskreni s Bogom u molitvi, tražiti mudrost u Njegovoj Riječi i predati mu svoj život. U konačnici, Bog je taj koji zadovoljava naša srca, a naše živote treba živjeti samo za Njegovu slavu (Rimljanima 12,1-2; Psalam 37).
English
Očekuje li Bog da svi imamo djecu?
