Pitanje
Je li Krist umro za sve grijehe osim za grijeh nevjere?
Odgovor
„On je pomirbena žrtva za naše grijehe; i ne samo za naše, nego i za grijehe svega svijeta“ (1. Ivanova 2,2). Kada Biblija kaže da je Krist bio žrtva za sve grijehe, to ne znači da je sav grijeh automatski oprošten. To jednostavno znači da je ponuda za osiguranje oprosta za cijeli svijet dostupna; druga je stvar hoće li ta ponuda stvarno rezultirati oprostom neke osobe, jer se ponuda mora prihvatiti vjerom. Naš put natrag Bogu omogućio je Krist; pitanje je sada hoćemo li iskoristiti priliku?
Krist je umro za sve grijehe; to jest, Njegova je žrtva bila potpuno dovoljna da plati za grijehe cijelog svijeta. No oprost dolazi pojedincu samo kada se pokaje i povjeruje (vidi Marko 1,15). Sve dok ne prihvatimo (vjerom) Božju odredbu u Kristu, još uvijek smo u svojim grijesima. Oni koji umru u nevjeri umiru u svim svojim grijesima – oni su lažljivci, ubojice, preljubnici itd. bez oproštaja (Otkrivenje 21,8). Oni koji se uzdaju u Krista za svoje spasenje ne umiru u grijehu; umiru u Kristu oproštenih grijeha. Opravdani smo vjerom (Rimljanima 5,1); bez vjere smo osuđeni (Ivan 3,18). Oprost se prima po vjeri u Krista i dolazi s obećanjem vječnosti na nebu; nedostatak vjere nas drži bez oproštaja i osuđuje na vječnost u paklu.
U Bibliji je vjerovanje ili vjera više od pukog mišljenja da je nešto činjenica. Vjera ima više veze s pouzdanjem i osobnim prihvaćanjem, namjernim djelima vlastite volje. Dakle, u Svetom pismu grijeh nevjere nije samo neznanje; to je namjerno odbijanje Božjeg besplatnog dara oprosta grijeha – uključujući grijeh nevjere.
Kada Bog ponudi da čovjeku oprosti grijeh ako vjeruje, logika nalaže da njegov odgovor ne može biti: „Ne, odbijam vjerovati u Tebe, ali svejedno mi oprosti moje grijehe.“ Oprost je uvjetna ponuda: ako je traženi uvjet ispunjen (vjera), tada dolazi do obećanog rezultata (oprost). Vjera u Krista je način na koji ljudi ispravno odgovaraju na Božju ponudu spasenja.
Biblija mnogo govori o nužnosti odluke da vjerujemo u Krista i posljedicama nevjere. Krist je žudio okupiti grešne stanovnike Jeruzalema k sebi, ali oni su ipak ostali u svom grijehu; Isusova osuda izravno stavlja teret na njih: „Ne htjedoste“ (Luka 13,34). Njihova nevjera udaljila ih je od Krista, njihovog jedinog spasenja.
O logici zahtijevanja vjere: „A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi: jer onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga revno traže“ (Hebrejima 11,6).
O nevjeri kao činu volje, namjernom izboru: „Ali premda je pred njima činio tolika znamenja, ipak nisu povjerovali u njega“ (Ivan 12,37).
O tome zašto nema isprike za nevjeru: „Jer otkriva se gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi, koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer u njima je očito ono što se može spoznati o Bogu: jer Bog im je to očitovao. Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike“ (Rimljanima 1,18-20).
O duhovnoj šteti nevjere: „Kakav ste plod tada imali u onome čega se sada stidite? jer svršetak toga je smrt“ (Rimljanima 6,21). „Nego smo se odrekli prikrivena nepoštenja… [ali] je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Krista, koji je slika Božja“ (2. Korinćanima 4,2. 4).
O pravednosti kazne za nevjeru: „A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla“ (Ivan 3,19).
Na kraju, kako bismo bili sigurni da znate što pravi vjernik mora vjerovati da bi mu bilo oprošteno, evo sažetka.
Biblija je jasna da je jedini način da se uđe u Božje savršeno nebo biti savršen (čist i bezgrešan), kao što je sam Bog (Matej 5,20, 48; Luka 18,18-22). Čak i ako zgriješite samo jednom u cijelom životu, prekršili ste sav Božji zakon, baš kao što slamanje jedne karike u lancu prekida cijeli lanac (Jakovljeva 2,10). Božja savršena pravda znači da svaki grijeh mora biti kažnjen. Ta je kazna smrt u obliku vječne odvojenosti od Boga u paklu (Izlazak 32,33).
Nijedan čovjek ne može ispuniti Božji savršeni standard, stoga smo bez nadnaravnog Spasitelja koji bi nas spasio svi izgubljeni grešnici (Djela 15,10; Rimljanima 3,9-23). Bog vas voli i želi vas izbaviti iz pakla (Ivan 3,16; 2. Petrova 3,9). Stoga je poslao svog vlastitog savršenog Sina da preuzme vašu kaznu na sebe – svoj život umjesto vašeg – plativši u potpunosti vaš dug Bogu smrću na križu i zauvijek vas oslobodivši od Božje pravedne osude. Svaki vaš grijeh – prošli, sadašnji i budući – oprošten je ako odlučite prihvatiti taj dar oprosta vjerom (vjerujući i pouzdajući se da će Bog održati svoje obećanje), kada se pokajete (odvratite) od svojih grijeha (Luka 24,47; Djela 11,18; 2. Korinćanima 7,10) i zatražite ga da vas spasi (Joel 2,32; Djela 2,21). Isusova krv pokriva vaše grijehe tako da vas Bog vidi savršenima poput svog vlastitog Sina (Izaija 53,4-6; 2. Korinćanima 5,21).
Čim vjerom prihvatite Božji besplatni dar, mijenjate se: „Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo“ (2. Korinćanima 5,17). Postajete Božje ljubljeno dijete (1. Ivanova 3,1), vječni odnos koji se nikada ne može prekinuti (Rimljanima 8,38-39; Efežanima 1,13-14). Bog kao Otac, Sin i Duh žive u vama i čine svoje „prebivalište“ s vama (Ivan 14,17. 23). Možete vidjeti zašto se Kristovo Evanđelje naziva Radosna vijest (Luka 2,10; Djela 5,42; 14,15)! Prihvaćanjem ovog dara slažete se da pripadate Bogu (1. Korinćanima 6,19-20). Niste svoji jer vas je kupio (otkupio) dragocjenom krvlju svoga Sina (1. Petrova 1,18-19).
Ovaj nevjerojatni besplatni dar vječnog spasenja ne može se zaslužiti nikakvim dobrim djelom koje učinite (Ivan 3,16; Rimljanima 3,21-25; Efežanima 2,8-9). Ustvari, Biblija oštro osuđuje pokušaj da ga zaradite vlastitim trudom, kao da možete zadovoljiti Boga dovoljno da zaslužite Njegovo prihvaćanje (Galaćanima 1,6-9). To je razlika između kršćanstva i gotovo svih drugih religija na svijetu, s njihovim ljudskim pravilima o tome što ljudi moraju ili ne smiju činiti u beznadnom pokušaju da steknu Božju naklonost i dobiju vječni život za svoje duše.
Vaše spasenje je besplatno, neprocjenjiv dar od Boga vredniji od cijelog svijeta (Matej 13,44; 16,26). I stoga se autor poslanice Hebrejima pita: „Kako ćemo izbjeći mi ako zanemarimo toliko spasenje?“ (Hebrejima 2,3). „Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca“ (Hebrejima 3,7-8). „Evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, sada je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6,2).
English
Je li Krist umro za sve grijehe osim za grijeh nevjere?
