Pitanje
Što je grešna narav?
Odgovor
Grešna narav je onaj aspekt u čovjeku zbog kojeg se buni protiv Boga. Kad govorimo o naravi grijeha, mislimo na činjenicu da imamo prirodnu sklonost ka grijehu; s obzirom na izbor da vršimo Božju ili vlastitu volju, prirodno ćemo izabrati da činimo vlastitu.
Dokaza o grešnoj naravi ima u izobilju. Nitko ne mora naučiti dijete da laže ili bude sebično; umjesto toga se trudimo naučiti djecu da govore istinu i stavljaju druge na prvo mjesto. Grešno ponašanje dolazi prirodno. Vijesti su ispunjene tragičnim slučajevima čovječanstva koje se loše ponaša. Gdje god su ljudi, tu su i nevolje. Charles Spurgeon je rekao: „Kako sol začini svaku kap Atlantika, tako i grijeh utječe na svaki atom naše prirode. Tako je žalosno tamo, tako obilno, da ako ga ne možete raspoznati, prevareni ste.“
Biblija objašnjava razlog problema. Čovječanstvo je grešno, ne samo u teoriji ili praksi, već po prirodi. Grijeh je dio same niti našeg bića. Biblija govori o „grešnom tijelu“ u Rimljanima 8,3. Naša je „zemaljska priroda“ ta koja donosi popis grijeha u Kološanima 3,5. A Rimljanima 6,6 govori o „tijelu koje robuje grijehu“. Postojanje krvi i tijela koje vodimo na ovoj zemlji oblikovano je našom grešnom, pokvarenom prirodom.
Grešna narav univerzalna je u čovječanstvu. Svi mi imamo grešnu narav, a utječe na svaki dio nas. Ovo je nauk potpune izopačenosti koji je biblijski. Svi smo zalutali (Izaija 53,6). Pavao priznaje da je „tjelesan, prodan pod grijeh“ (Rimljanima 7,14). Pavao je svojim „tijelom služio zakonu grijeha“ (Rimljanima 7,25). Salomon se slaže: „Ta nema pravedna čovjeka na zemlji koji čini dobro i ne griješi“ (Propovjednik 7,20). Apostol Ivan možda to najotvorenije kaže: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama“ (1. Ivanova 1,8).
Čak i djeca imaju grešnu narav. David žali činjenicu da se rodio s grijehom koji već djeluje u njemu: „Evo, u bezakonju sam sazdan, i u grijehu me zače majka moja“ (Psalam 51,5). Na drugim mjestima, David kaže: „Opaki se otuđili još od krila materina, zastranili još od utrobe, laži govoreći“ (Psalam 58,3).
Odakle dolazi grešna narav? Pismo kaže da je Bog stvorio ljude dobrima i bez grešne naravi: „I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1,27). Međutim, Postanak 3 bilježi neposluh Adama i Eve. Tim jednim djelovanjem grijeh je ušao u njihovu narav. Odmah su bili pogođeni osjećajem srama i neugodnosti te se sakrili od Božje prisutnosti (Postanak 3,8). Kad su dobili djecu, Adamova slika i prilika preneseni su na njegovo potomstvo (Postanak 5,3). Grešna narav očitovala se rano u rodoslovlju: prvo dijete rođeno Adamu i Evi, Kain, postalo je prvi ubojica (Postanak 4,8).
Iz naraštaja u naraštaj, grešna narav prenosila se na cijelo čovječanstvo: „Zbog toga, kao što po jednome čovjeku grijeh uđe u svijet i po grijehu smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, zato što svi sagriješiše“ (Rimljanima 5,12). Ovaj stih također iznosi uznemirujuću istinu da grešna narav neumoljivo vodi do smrti (vidi također Rimljanima 6,23 i Efežanima 2,1).
Ostale posljedice grešne naravi su neprijateljstvo prema Bogu i nepoznavanje Njegove istine. Pavao kaže: „Jer težnja tijela je neprijateljstvo prema Bogu; Zakonu se naime Božjemu ne pokorava, jer se ni ne može. Oni pak koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu“ (Rimljanima 8,7-8). Također, „naravni čovjek ne prima što je od Duha Božjega jer mu je to ludost, i ne može razumjeti jer se to duhovno prosuđuje“ (1. Korinćanima 2,14).
U svjetskoj povijesti postoji samo jedna Osoba koja nije imala grešnu narav: Isus Krist. Njegovo djevičansko rođenje omogućilo mu je da uđe u naš svijet zaobilazeći prokletstvo koje se prenosilo od Adama. Isus je potom živio bezgrešnim životom apsolutnog savršenstva. Bio je „Svetac i Pravednik“ (Djela 3,14) koji „ne upozna grijeha“ (2. Korinćanima 5,21). To je omogućilo da se Isus žrtvuje na križu kao naša savršena zamjena, „Jaganjac bez mane i bez ljage“ (1. Petrova 1,19). John Calvin to stavlja u perspektivu: „Jer Krist je zasigurno mnogo moćniji da spasi, nego što je Adam bio da uništi.“
Po Kristu se nanovo rađamo. „Što je rođeno od tijela, tijelo je; i što je rođeno od Duha, duh je“ (Ivan 3,6). Kad se rodimo od Adama, nasljeđujemo njegovu grešnu narav; ali kad se nanovo rodimo u Kristu, nasljeđujemo novu narav: „Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve“ (2. Korinćanima 5,17).
Ne gubimo svoju grešnu narav jednom kad primimo Krista. Biblija kaže da grijeh ostaje u nama i da će se borba s tom starom prirodom nastaviti sve dok smo na ovom svijetu. Pavao je oplakivao vlastitu osobnu borbu u Rimljanima 7,15-25. Ali imamo pomoć u borbi – božansku pomoć. Duh Božji nastanjuje se u svakom vjerniku i daje snagu koja nam je potrebna da nadvladamo nagon grešne naravi u nama. „Tko god je rođen od Boga, grijeha ne čini, jer sjeme njegovo u njemu ostaje; i ne može griješiti, jer je od Boga rođen“ (1. Ivanova 3,9). Krajnji Božji plan za nas je potpuno posvećenje kad vidimo Krista (1. Solunjanima 3,13; 1. Ivanova 3,2).
Svojim dovršenim djelom na križu, Isus je zadovoljio Božji gnjev protiv grijeha i pružio vjernicima pobjedu nad njihovom grešnom naravi: „U tijelu svojemu grijehe naše sȃm ponese na drvo da, umrijevši grijesima, pravednosti poživimo“ (1. Petrova 2,24). U svom uskrsnuću, Isus nudi život svima u ropstvu pokvarenog tijela. Oni koji su nanovorođeni sada imaju ovu zapovijed: „Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rimljanima 6,11).
English
Što je grešna narav?
