Što je gospodstveno spasenje?


Pitanje: Što je gospodstveno spasenje?

Odgovor:
Nauk gospodstvenog spasenja uči da podlaganje Kristu kao Gospodinu ide ruku pod ruku s pouzdanjem u Krista kao Spasitelja. Gospodstveno spasenje suprotno je onome što se ponekad naziva lako vjerovanje ili učenje da spasenje dolazi kroz priznanje određenog skupa činjenica.

John MacArthur, čija knjiga Evanđelje prema Isusu navodi slučaj gospodstvenog spasenja, sažima to ovako: „Poziv evanđelja na vjeru pretpostavlja da se grešnici moraju pokajati za svoj grijeh i podložiti Kristovom autoritetu." Drugim riječima, grješnik koji odbija pokajati se nije spašen, jer se ne može držati svog grijeha i Spasitelja u isto vrijeme. A grješnik koji odbacuje Kristov autoritet u svom životu nema spasonosnu vjeru, jer istinska vjera obuhvaća predanost Bogu. Dakle, evanđelje zahtijeva više od donošenja intelektualne odluke ili izgovaranja molitve; poruka evanđelja je poziv na učeništvo. Ovce će slijediti svog Pastira u podložnosti i poslušnosti.

Zagovornici gospodstvenog spasenja upućuju na Isusova uporna upozorenja religioznim licemjerima Njegova doba kao dokaz da puko prihvaćanje duhovnih činjenica ne spašava osobu. Mora doći do promjene srca. Isus je naglasio visoku cijenu učeništva: „I tko ne nosi križa svojega i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik" (Luka 14,27), te: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odriče svega svojega imetka ne može biti moj učenik" (stih 33). U istom odlomku, Isus govori o proračunu troškova; na drugom mjestu naglašava potpunu predanost: „Nijedan koji svoju ruku stavi na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje" (Luka 9,62).

U Propovijedi na Gori, Isus kaže da je vječni život uski put kojeg pronalazi „malo njih" (Matej 7,14); nasuprot tome, lako vjerovanje nastoji proširiti put tako da svatko tko ispovijedi vjeru može ući. Isus kaže da „svako dobro stablo rađa plodovima dobrim" (stih 17); nasuprot tome, lako vjerovanje kaže da stablo još uvijek može biti dobro i ne donositi ništa osim lošeg ploda. Isus kaže da mnogi koji govore „Gospodine, Gospodine" neće ući u kraljevstvo (stihovi 21-23); nasuprot tome, lako vjerovanje uči da je izgovaranje „Gospodine, Gospodine" dovoljno.

Gospodstveno spasenje uči da će pravo ispovijedanje vjere biti potkrijepljeno dokazima vjere. Ako osoba istinski slijedi Gospodina, tada će slušati Gospodinove zapovijedi. Osoba koja živi u svjesnom, nepokajanom grijehu očito nije izabrala slijediti Krista, jer nas Krist poziva da izađemo iz grijeha i uđemo u pravednost. Doista, Biblija jasno uči da će vjera u Krista rezultirati promijenjenim životom (2. Korinćanima 5,17; Galaćanima 5,22-23; Jakovljeva 2,14-26).

Gospodstveno spasenje nije učenje spasenja po djelima. Zagovornici gospodstvenog spasenja paze da naglase kako je spasenje samo po milosti, da su vjernici spašeni prije nego što njihova vjera uopće proizvede dobra djela i da kršćani mogu počiniti grijeh. Međutim, istinsko spasenje neizbježno dovodi do promijenjenog života. Spašeni će biti predani svom Spasitelju. Pravom kršćaninu neće biti ugodno živjeti u nepriznatom, nenapuštenom grijehu.

Evo devet učenja koja odvajaju gospodstveno spasenje od lakog vjerovanja:

1) Pokajanje nije jednostavan sinonim za vjeru. Biblija uči da grešnici moraju prakticirati vjeru zajedno s pokajanjem (Djela 2,38; 17,30; 20,21; 2. Petrova 3,9). Pokajanje je promjena uma od prethodnog prihvaćanja grijeha i odbacivanja Krista ka odbacivanju grijeha i prihvaćanju Krista (Djela 3,19; Luka 24,47), pa čak je i to Božji dar (2. Timoteju 2,25 ). Pravo pokajanje, koje dolazi kada se osoba podloži Kristovu gospodstvu, ne može drugačije nego rezultirati promjenom ponašanja (Luka 3,8; Djela 26,18-20).

2) Kršćanin je novo stvorenje i ne može jednostavno „prestati vjerovati" i izgubiti spasenje. Sama vjera je dar Božji (Efežanima 2,1-5.8), a prava vjera traje vječno (Filipljanima 1,6). Spasenje je u cijelosti Božje djelo, a ne čovjekovo. Oni koji vjeruju u Krista kao Gospodina spašeni su od svakog vlastitog truda (Titu 3,5).

3) Objekt vjere je sam Krist, a ne obećanje, molitva ili ispovijest (Ivan 3,16). Vjera mora uključivati osobno opredjeljenje za Krista (2. Korinćanima 5,15). To je više od uvjerenja u istinu evanđelja; to je napuštanje ovoga svijeta i slijeđenje Gospodara. Gospodin Isus je rekao: „Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede" (Ivan 10,27).

4) Prava vjera uvijek rezultira promijenjenim životom (2. Korinćanima 5,17). Unutarnju osobu preobražava Duh Sveti (Galaćanima 2,20) i kršćanin ima novu narav (Rimljanima 6,6). Oni koji imaju istinsku vjeru – oni koji su predani Kristovom gospodstvu – slijede Isusa (Ivan 10,27), vole svoju braću (1. Ivanova 3,14), slušaju Božje zapovijedi (1. Ivanova 2,3; Ivan 15,14) , vrše Božju volju (Matej 12,50), ostaju u Božjoj riječi (Ivan 8,31), drže Božju riječ (Ivan 17,6), čine dobra djela (Efežanima 2,10) i ostaju u vjeri (Kološanima 1,21-23; Hebrejima 3,14). Spasenje ne dodaje Isusa u panteon nečijih idola; to je potpuno uništenje idola i postavljanje Isusa na tron.

5) Božja „nam je božanska sila podarila sve što je potrebno za život i pobožnost" (2. Petrova 1,3; usp. Rimljanima 8,32). Spasenje, dakle, nije samo ulaznica za nebo. To je sredstvo kojim smo posvećeni (praktično) u ovom životu i kojim rastemo u milosti.

6) Biblija uči da je Isus Gospodar svega. Krist zahtijeva bezuvjetnu predaju Njegovoj volji (Rimljanima 6,17-18; 10,9-10). Oni koji žive u pobuni protiv Božje volje nemaju vječni život, jer „Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost" (Jakovljeva 4,6).

7) Oni koji uistinu vjeruju u Krista voljet će ga (1. Petrova 1,8-9; Rimljanima 8,28-30; 1. Korinćanima 16,22). A onima koje volimo nastojimo ugoditi (Ivan 14,15.23).

8) Biblija uči da je ponašanje važan test vjere. Poslušnost je dokaz da je vjera istinska (1. Ivanova 2,3). Ako netko ne želi slušati Krista, dokazuje da je njegova „vjera" samo nominalna (1. Ivanova 2,4). Netko može priznati Isusa kao Spasitelja i pretvarati se da je poslušan neko vrijeme, ali ako nema promjene srca, njegova će se istinska priroda na kraju manifestirati. To je bio slučaj s Judom Iškariotskim.

9) Pravi vjernici mogu posrnuti i pasti, ali ustrajat će u vjeri (1. Korinćanima 1,8). To je bio slučaj sa Šimunom Petrom. „Vjernik" koji se posve odvrati od Gospodina jasno pokazuje da se nikad nije nanovo rodio (1. Ivanova 2,19).

Osoba koja je oslobođena od grijeha po vjeri u Krista neće željeti ostati u grešnom životu (Rimljanima 6,2). Naravno, duhovni rast može se odvijati brzo ili polako, ovisno o osobi i njezinim okolnostima. I promjene možda neće biti vidljive svima na početku. Konačno, Bog zna tko su Njegove ovce, i svatko će od nas rasti prema Njegovu savršenom rasporedu.

Je li moguće biti kršćanin i živjeti u doživotnoj tjelesnosti, uživati u užicima grijeha i nikad ne željeti proslaviti Gospodina koji ga je otkupio? Može li grešnik odbiti Kristovo gospodstvo, a ipak ga priznati kao Spasitelja? Može li netko moliti „grešničku molitvu" i nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo i još uvijek se nazivati „kršćaninom"? Gospodstveno spasenje kaže „ne". Nemojmo davati nepokajanim grešnicima lažnu nadu; radije proglašujmo sav Božji nauk: „Valja vam se roditi nanovo" (Ivan 3,7).

Engleski


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Što je gospodstveno spasenje?