Kako bi kršćanin trebao gledati na genetički inženjering?



Pitanje: Kako bi kršćanin trebao gledati na genetički inženjering?

Odgovor:
Budući da je genetički inženjering bio nepoznat u trenutku kada je Biblija pisana, teško je utvrditi precizne reference na samu temu. Da bismo utvrdili kršćanski pogled na genetički inženjering, trebamo uspostaviti matricu principa kroz koju trebamo promatrati genetički inženjering. Za pojedinosti o kršćanskom pogledu na kloniranje, molimo pročitajte članak „Koje je kršćansko stajalište u odnosu na ljudsko kloniranje?“

Osnova najveće zabrinutosti u vezi s genetičkim inženjeringom tiče se pitanja koliko slobode čovječanstvo može dozvoliti u svojoj odgovornosti da se brine za ljudsko tijelo i ostatak kreacije. Nema sumnje da nas Biblija potiče da budemo odgovorni za naše fizičko zdravlje. Izreke upućuju na određene aktivnosti u vezi vraćanja zdravlja pojedinca (Izreke 12,18). Apostol Pavao navodi da imamo određenu dužnost da se brinemo o tijelu (Efežanima 5,29). Također ohrabruje svog štićenika, Timoteja, da poduzme ljekovite postupke za svoje slabosti (1. Timoteju 5,23). Vjernici imaju odgovornost da ispravno koriste tijelo, koje je hram Duha Svetoga (1. Korinćanima 6,19-20). Pokazujemo našu vjeru nudeći pomoć onima koji imaju fizičke potrebe (Jakovljeva 2,16). Stoga, kao kršćani trebamo biti zabrinuti za fizičku dobrobit nas samih i drugih.

Kreacija treba biti pod brigom ljudi (Postanak 1,28; 2,15-20), ali Biblija nam govori da je stvorenje napadnuto grijehom (Postanak 3,17-19; Rimljanima 8,19-21) i iščekuje oslobođenje od posljedica grijeha. Moguće je zaključiti da, kao čuvari stvorenja, ljudi imaju obvezu da „isprave“ učinke prokletstva grijeha, te koristeći svaki mogući način pokušaju dovesti stanje u red. Stoga, zastupljeno je mišljenje da se svaki znanstveni napredak može koristiti za unapređenje stvorenja. Međutim, postoji zabrinutost u vezi upotrebe genetičkog inženjeringa u ostvarivanju tog dobra.

1. Postoji zabrinutost da će genetički inženjering preuzeti ulogu izvan one koju nam je Bog dao kao nadzornicima Njegovog stvorenja. Biblija navodi da je sve stvoreno po Bogu i za Njega (Kološanima 1,16). Bog je stvorio sva živa bića da se reproduciraju prema svojoj „vrsti“ (Postanak 1,11-25). Prevelika manipulacija genetikom (mijenjanje vrsta) može biti mijenjanje onoga što je rezervirano za Dizajnera.

2. Postoji zabrinutost da genetički inženjering pokušava spriječiti Božji plan za obnovu stvorenja. Kao što je već navedeno, stvorenje je pod utjecajem zbivanja zabilježenih u Postanku 3 (pobune čovječanstva protiv Božjeg plana). Smrt je ušla u svijet i čovjekov genetski sastav, te se ostatak kreacije počeo mijenjati u smjeru propadanja. U nekim slučajevima, genetički inženjering može se vidjeti kao pokušaj da se poništi ovaj rezultat grijeha koji se zove „prokletstvo“. Bog kaže da ima lijek za ovo – otkupljenje po Isusu Kristu, kao što je opisano u Rimljanima 8 i 1. Korinćanima 15. Stvorenje očekuje novost koja je povezana s vrhuncem Božjeg obećanja da će sve obnoviti i dovesti u još bolje stanje nego što je bilo izvorno. Odlazak „predaleko“ u borbi za taj proces može se natjecati s odgovornošću pojedinaca da vjeruju u Krista za obnovu (Filipljanima 3,21).

3. Postoji zabrinutost da se genetički inženjering može umiješati u životni proces kojeg određuje Bog. Iz općeg proučavanja Biblije vidi se da Bog ima plan za životni proces. Na primjer, Psalam 139 opisuje prisan odnos između psalmista i njegovog Stvoritelja još od utrobe. Bi li upotreba genetske manipulacije u stvaranju života izvan Božjeg plana ugrozila razvoj duše koja je svjesna Boga? Bi li miješanje u proces fizičkog života utjecalo na izglede duhovnog života? Rimljanima 5,12 nam kaže da cijelo čovječanstvo griješi jer je Adam sagriješio. Razumijemo da je to uključilo prenošenje grešne naravi s generacije na generaciju, tako da su svi sagriješili (Rimljanima 3,23). Pavao objašnjava nadu vječnosti kroz pobjedu nad Adamovim grijehom. Ako svi koji su u Adamu (od njegovog sjemena) umiru, a Krist je umro za one u takvom stanju, može li život koji je stvoren izvan tog „sjemena“ biti otkupljen (1. Korinćanima 15,22-23)?

4. Postoji zabrinutost da je čvrsta težnja za napretkom u genetičkom inženjeringu motivirana u inat Bogu. Postanak 11,1-9 pokazuje što se događa kada se stvorenje pokušava uzvisiti iznad Stvoritelja. Ljudi iz Postanka 11 bili su ujedinjeni, ali nisu bili podložni Bogu. Kao rezultat toga, Bog je zaustavio njihov napredak. Bog je zasigurno prepoznao da su uključene neke opasnosti u smjeru kojim su ljudi krenuli. Slično upozorenje imamo u Rimljanima 1,18-32. Tamo Bog opisuje pojedince koji su postali toliko zaljubljeni u stvorenje (zapravo obožavaju stvorenje umjesto Stvoritelja) da se odvode u propast. Postoji strah da bi genetički inženjering mogao potaknuti slične motive, i u konačnici, slične rezultate.

To su pitanja na koja nemamo odgovore u sadašnjosti, ali su nešto što se trebamo zapitati, i kršćani ih trebaju pažljivo razmotriti u pokušaju da oforme gledište vezano za genetički inženjering.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako bi kršćanin trebao gledati na genetički inženjering?