Druga Ivanova poslanica



Autor: Druga Ivanova poslanica ne navodi ime svoga autora. Prema predaji koja seže od najranijih dana crkve, njezin autor je apostol Ivan. Tijekom godina su postojala razna nagađanja da je pismo napisao neki drugi Kristov učenik koji se zvao Ivan. Međutim, svi dokazi ukazuju da je autor Ivan, ljubljeni učenik koji je ujedno napisao i Evanđelje po Ivanu.

Vrijeme pisanja: Druga Ivanova poslanica vjerojatno je bila napisana u istom vremenskom okviru kao i druge Ivanove poslanice, Prva i Treća Ivanova. Dakle, vjerojatno je napisana između 85. i 95. godine.

Svrha pisanja: Druga Ivanova poslanica je hitan poziv čitateljima da pokažu ljubav prema Bogu i Njegovu Sinu tako što će biti poslušni zapovijedi da vole jedni druge i žive u poslušnosti Svetom pismu. Druga Ivanova poslanica ujedno je snažno upozorenje da trebaju paziti na zavodnike koji naučavaju da Krist nije tjelesno uskrsnuo.

Ključni stihovi: 2. Ivanova 6: „Ljubav se sastoji u tome da živimo prema njegovim zapovijedima. Ovo je zapovijed, kao što ste čuli od početka. U njoj živite!“

2. Ivanova 8-9: „Pazite sami na se, da ne izgubite što ste zaradili, već, naprotiv, da primite potpunu plaću! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina.“

Kratak sažetak: Druga Ivanova poslanica bila je upućena „izabranoj Gospođi i njezinoj djeci“. Tu se radilo o nekoj znamenitoj gospođi u crkvi ili je to bila šifra koja se odnosila na mjesnu crkvu i njezine članove. U vremenu kada su kršćani bili progonjeni, takvi šifrirani pozdravi su se često koristili.

Druga Ivanova poslanica velikim je svojim dijelom žurno upozorenje na zavodnike koji nisu naučavali točan nauk o Kristu i koji su smatrali kako Isus nije zbilja uskrsnuo tjelesno, nego samo duhovno. Ivanu je žarko stalo da pravi vjernici budu svjesni tih lažnih učitelja i da nemaju nikakva posla s njima.

Veze: Ivan kaže da je ljubav više od osjećaja ili emocija, te da ona podrazumijeva poslušnost Božjim zapovijedima. Isus je ponovio važnost Božjih zapovijedi, a posebice „prve i najveće“ među njima, naime, ljubav prema Bogu (Ponovljeni zakon 6:5) i drugu—ljubav jedan prema drugom (Matej 22:37-40; Levitski zakonik 19:18). Isus nipošto nije došao ukinuti Božji starozavjetni zakon, nego ga je došao ispuniti tako što je On sam bio njegovo ispunjenje.

Primjena: Izrazito je važno provjeravati je li ono što vidimo, čujemo ili čitamo, a što za sebe tvrdi da je „kršćansko“, u skladu s onim što naučava Sveto pismo. To se ne može previše naglasiti, jer prijevara je jedno od sotonskih najsnažnijih oružja. Veoma je lako pasti pod zabludu neke nove i uzbudljive nauke koja se naoko zasniva na učenju Pisma, ali za koju se nakon pomnijeg proučavanja može ustvrditi da zastranjuje od Božje riječi. Ukoliko se nešto događa, a nije u skladu sa Svetim pismom, onda je krivo i ne dolazi od Duha, tako da ne bismo s time smjeli imati nikakva posla.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Druga Ivanova poslanica