Postoji li dokaz da Bog uslišava molitvu?



Pitanje: Postoji li dokaz da Bog uslišava molitvu?

Odgovor:
Brojne se priče mogu navesti o izliječenim bolestima, položenim testovima, pokajanjima i danim oprostima, obnovljenim odnosima, nahranjenoj gladnoj djeci, plaćenim računima, te spašenim životima i dušama kroz djelotvornu molitvu. Stoga, da, postoji mnoštvo dokaza da Bog uslišava molitvu. Međutim, većina dokaza je iskustvena i osobna, a to muči mnoge koji na dokaze gledaju samo kao na nešto vidljivo, mjerljivo i ponovljivo.

Biblija jasno uči da Bog uslišava molitve. Jakovljeva 5,16 navodi da „mnogo može djelotvorna molitva pravednika“. Isus je učio svoje učenike sljedeće: „Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskat ćete što god hoćete, i bit će vam“ (Ivan 15,7 VB). Prva Ivanova 3,22 odražava tu istinu, kad kaže da „što god išćemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove držimo i činimo što je pred njim ugodno.“

Biblija, štoviše, obiluje pričama o uslišanim molitvama. Ilijina molitva za oganj s neba (2. Kraljevima 1,12), Ezekijina molitva za izbavljenje (2. Kraljevima 19,19) i molitva apostola za smjelost (Djela 4,29) samo su tri primjera. Budući da su ove izvještaje napisali očevici događaja, oni sačinjavaju jasan dokaz uslišane molitve. Naravno, netko bi mogao tvrditi da Biblija ne daje vidljive dokaze u „znanstvenom“ smislu. Međutim, nijedna izjava iz Biblije nikada nije bila uvjerljivo opovrgnuta, stoga nema razloga sumnjati u njezino svjedočanstvo. Ustvari, označavanje nekih dokaza kao „znanstvenih“, a drugih kao „neznanstvenih“ u najboljem slučaju je nejasna i vještačka razlika. Takva razlika moguća je samo a priori, to jest prije procjene podataka. Drugim riječima, izbor za procjenu učinkovitosti molitve samo u svjetlu vidljivih dokaza nije izbor motiviran podacima, već unaprijed izabranom predanošću određenoj filozofiji. Kada to proizvoljno ograničenje olabavi, biblijski podaci jasno govore sami za sebe.

Povremeno će skupina istraživača provesti znanstvenu studiju o učinkovitosti molitve. Njihovi su rezultati obično da molitva nema nikakvog učinka (ili čak možda negativnog učinka), na primjer, na prosječno vrijeme oporavka ljudi putem medicinske njege. Kako trebamo razumjeti rezultate istraživanja poput ovih? Postoje li ikakvi biblijski razlozi za neuslišanu molitvu?

Psalam 66,18 kaže: „Da sam u srcu svojemu gajio bezakonje, ne bi me saslušao Gospodin“ (VB). Isto tako, 1. Ivanova 5,15 kvalificira naše primanje onog što tražimo kroz našu poslušnost Božjim zapovijedima. Jakov navodi da kada tražimo, ne primamo, jer tražimo s pogrešnim motivima (4,3). Dakle, neki od razloga za neuslišanu molitvu su nepriznati grijesi i pogrešni motivi.

Još jedan razlog za neuslišanu molitvu jest nedostatak vjere: „Ali neka išće u vjeri, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskomu valu koji vjetar podiže i goni. Ta neka takav čovjek ne misli da će primiti što od Gospodina“ (Jakovljeva 1,6-7 VB). Hebrejima 11,6 također identificira vjeru kao nužan uvjet za odnos s Bogom, nešto što uvijek posreduje kroz molitvu u ime Krista: „A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže.“ Vjera je, dakle, nužna za uslišanu molitvu.

Naposljetku, neki kritičari kršćanstva tvrde da, budući da Isus upućuje svoje učenike da traže što god žele, sve molitve moraju biti uslišane. Međutim, takva kritika potpuno ignorira uvjete obećanja u prvom dijelu stiha: „Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama“. To je očito recept za molitvu unutar Božje volje; drugim riječima, prava molitva koju Bog uvijek uslišava zapravo je ona koja, eksplicitno ili implicitno, traži da se Božja volja ostvari. Volja molitelja je sekundarna. Sam Isus je molio na ovaj način u Getsemaniju (Luka 22,42). Ponizna molitva u vjeri dopušta da molitva može biti odgovorena s „Ne“; tko ne nudi takvu molitvu – tko zahtijeva da se molitva usliša – nema pravo očekivati odgovor.

Još jedan razlog zašto tolike mnoge studije podupiru neučinkovitu molitvu jest to da je nemoguće eliminirati varijable povezane s duhovnim stanjem onih koji mole (je li molitelj uopće vjernik?), motivacijom kojom mole (mole li zbog pružanja dokaza ili zato što ih je Duh Sveti potaknuo na molitvu?), načinom na koji mole (mole li po formuli ili s namjerom donose zahtjeve Bogu?) i tako dalje.

Čak i kad bi se sve takve skrivene varijable mogle eliminirati, ostao bi jedan principijelni problem: ukoliko se molitva može empirijski testirati i prisiliti da se dobije konačni rezultat, to bi otklonilo potrebu za vjerom. Ne možemo „otkriti“ Boga kroz empirijska opažanja; dolazimo mu po vjeri. Bog nije tako nespretan da se treba otkriti na način na koji ne namjerava. „Tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest“ (to jest da postoji). Vjera je preduvjet i prioritet.

Uslišava li Bog molitvu? Pitajte bilo kojeg vjernika i saznat ćete odgovor. Svaki promijenjeni život svakog vjernika apsolutni je dokaz postojanja Boga.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Postoji li dokaz da Bog uslišava molitvu?