Postoji li dokaz za nadahnuće Biblije?



Pitanje: Postoji li dokaz za nadahnuće Biblije?

Odgovor:
Ovo su neki dokazi da je Biblija nadahnuta (od Boga nadahnuta), kao što izjavljuje 2. Timoteju 3,16:

1) Ispunjena proročanstva. Bog je govorio ljudima o onome što će se dogoditi u budućnosti. Nešto od toga se već dogodilo, a nešto nije. Na primjer, Stari zavjet sadrži više od 300 proročanstava u vezi prvog dolaska Isusa Krista. Nema sumnje da su ta proročanstva od Boga zbog rukopisa koji datiraju od prije Kristovog rođenja. Ona nisu bila napisana nakon tih činjenica, već prije njih.

2) Jedinstvo Biblije. Bibliju je napisalo oko 40 ljudskih autora u razdoblju od oko 1.600 godina. Ti ljudi su bili prilično raznoliki. Između ostalih, Mojsije je bio politički vođa; Jošua, vojskovođa; David, pastir; Salomon, kralj; Amos, pastir i berač voća; Daniel, premijer; Matej, sakupljač poreza; Luka, liječnik; Pavao, rabin; i Petar, ribar. Biblija je također napisana pod različitim okolnostima. Pisana je na 3 različita kontinenta, Europi, Aziji i Africi. Ipak, velike biblijske teme sačuvane su u svim spisima. Biblija ne proturječi sama sebi. Nemoguće je da bi se to ostvarilo bez nadzora Boga Duha Svetog dok se Biblija pisala.

Usporedite to s islamskim Kur'anom. Kur'an je sastavio jedan čovjek, Zaid bin Thabit, pod vodstvom Muhamedovog svekra, Abu-Bekra. Zatim, 650. godine poslije Krista, skupina arapskih učenjaka izradila je jedinstvenu verziju i uništila sve razne kopije kako bi sačuvali jedinstvo Kur'ana. Biblija je jedinstvena od početka njezinog pisanja. Jedinstvo Kur'ana posljedica je ljudske prisile.

3) Biblija svoje heroje predstavlja iskreno sa svim njihovim manama i slabostima. Ona ne proslavlja ljude kao što to čine druge religije sa svojim herojima. Čitajući Bibliju, shvaćamo da ljudi koje ona opisuje imaju probleme i griješe baš kao i mi. Ono što heroje Biblije čini velikima bilo je njihovo pouzdanje u Boga. Jedan takav primjer je David, koji se opisuje kao „čovjek po Božjem srcu“ (1. Samuelova 13,14). Ipak, David je počinio preljub (2. Samuelova 11,1-5) i ubojstvo (2. Samuelova 11,14-26). Ove informacije su lako mogle biti izostavljene iz Biblije, ali Bog istine ih je uključio.

4) Arheološki nalazi podupiru povijest koja je zapisana u Bibliji. Iako su mnogi nevjernici kroz povijest pokušali pronaći arheološki dokaz koji će pobiti ono što je zapisano u Bibliji, nisu uspjeli. Lako je reći da je Biblija neistinita. Dokazati da nije istinita je sasvim nešto drugo. Ustvari, to nije ni učinjeno. U prošlosti, svaki put kada je Biblija proturječila trenutnoj „znanstvenoj“ teoriji, Biblija je kasnije dokazana kao istinita, a znanstvena teorija pogrešna. Dobar primjer je Izaija 40,22. Sve vrijeme dok je znanost tvrdila da je zemlja ravna, Biblija je navodila da Bog „stoluje nad krugom [sferom] zemaljskim“.

Biblijske tvrdnje o tome da je od Boga ne treba shvatiti kao kružno zaključivanje. Svjedočanstvo pouzdanih svjedoka – osobito Isusa, ali i Mojsija, Jošue, Davida, Daniela i Nehemije u Starom zavjetu, te Ivana i Pavla u Novom zavjetu – potvrđuje autoritet i verbalno nadahnuće Biblije. Razmotrite sljedeće odlomke: Izlazak 14,1; 20,1; Levitski zakonik 4,1; Brojevi 4,1; Ponovljeni zakon 4,2; 32,48; Izaija 1,10. 24; Jeremija 1,11; Jeremija 11,1-3; Ezekiel 1,3; 1. Korinćanima 14,37; 1. Solunjanima 2,13; 2. Petrova 1,16-21; 1. Ivanova 4,6.

Također su zanimljivi spisi Josipa Flavija, židovskog povjesničara koji je pisao u prvom stoljeću poslije Krista. Josip bilježi neke događaje koji se podudaraju s Biblijom. S obzirom na dane dokaze, svim srcem prihvaćamo da je Biblija od Boga (2. Timoteju 3,16).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Postoji li dokaz za nadahnuće Biblije?