Djela apostolska



Autor: Djela apostolska ne navode tko je autor knjige. Iz Evanđelja po Luki 1:1-4 i Djela apostolskih 1:1-3 jasno je da je isti autor napisao i Evanđelje po Luki i Djela apostolska. Predaja od najranijih dana crkve tvrdi da je Evanđelje po Luki i Djela apostolska napisao Luka, suputnik apostola Pavla (Kološanima 4:14; 2. Timoteju 4:11).

Vrijeme pisanja: Djela apostolska vjerojatno su bila napisana između 61.- 64. godine.

Svrha pisanja: Djela apostolska napisana su u svrhu opisivanja povijesti rane crkve. Naglasak knjige je na važnosti dana Pedesetnice i primanja sile za učinkovito svjedočenje za Isusa Krista. Djela apostolska navode kako su apostoli bili Kristovim svjedocima u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i u ostatku tadašnjega svijeta. Ova knjiga baca svjetlo na dar Svetoga Duha, koji opunomoćuje, vodi, podučava i služi kao naš Savjetnik. Čitajući Djela apostolska, bivamo prosvijetljeni i ohrabreni mnogim čudesima koja su u to vrijeme činili učenici Petar, Ivan i Pavao. Djela apostolska naglašavaju važnost poslušnosti Božjoj riječi i važnost preobrazbe koja se događa kao rezultat poznavanja Krista. Postoje mnoge reference o onima koji su odbacili istinu koju su učenici propovijedali o Gospodinu Isusu Kristu. U Djelima apostolskim nalazimo silu, pohlepu i mnoge druge đavolske poroke.

Ključni stihovi: Djela 1:8: „Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.“

Djela 2:4: „Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.“

Djela 4:12: „Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.“

Djela 4:19-20: „Ali im Petar i Ivan odvrate: 'Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se više pokoravamo vama nego Bogu! A što je do nas, mi ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli.'“

Djela 9:3-6: „Kada se [Savao] na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 'Tko si ti, Gospodine?' upita Savao. 'Ja sam – onaj će nato – Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš.'“

Djela 16:31: „Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.“

Sažetak: Djela apostolska opisuju povijest kršćanske crkve i širenja Evanđelja Isusa Krista, kao i sve većem protivljenju istome. Premda su mnogi vjerni sluge propovijedali Evanđelje Isusa Krista, Savao, čije je ime promijenjeno u Pavao, bio je najutjecajniji. Prije svoga obraćenja, Pavao je uživao u progonstvu i ubijanju kršćana. Pavlovo dramatično obraćenje na putu za Damask (Djela 9:1-31) vrhunac je knjige Djela apostolskih. Nakon svoga obraćenja, otišao je u drugu krajnost ljubavi prema Bogu i propovijedanja Njegove Riječi sa silom, žarom i Duhom istinskog i živog Boga. Učenike je Sveti Duh zaodjenuo silom, tako da budu Njegovi svjedoci u Jeruzalemu (poglavlja 1–8:3), Judeji i Samariji (poglavlja 8:4–12:25) i do kraja zemlje (poglavlja 13:1–28:31). U drugome dijelu knjige opisana su Pavlova tri misionarska putovanja (13:1—21:16), njegovo suđenje u Jeruzalemu i Cezareji (21:17–26:32) te njegovo putovanje u Rim (27:1–28:31).

Veze: Djela apostolska služe kao prijelaz iz držanja Zakona pod Starim savezom na milost i vjeru u Novome savezu. Ovaj prijelaz vidimo u nekoliko ključnih događaja u Djelima apostolskim. Prvo, postoji promjena u službi Svetoga Duha, čija je osnovna funkcija u Starom zavjetu bilo vanjsko „pomazanje“ Božjega naroda, između ostaloga Mojsija (Brojevi 11:17), Otniela (Suci 3:8-10), Gideona (Suci 6:34), te Šaula (1. Samuelova 10:6-10). Nakon Isusova uskrsnuća, Duh je došao živjeti u srcima vjernika (Rimljanima 8:9-11; 1. Korinćanima 3:16), vodeći i osnažujući ih iznutra. Prebivanje Duha je dar koji Bog daje onima koji mu dođu u vjeri.

Pavlovo obraćenje bio je dramatičan primjer prijelaza iz Staroga saveza u Novi. Pavao je priznao da, prije nego što je sreo uskrsloga Spasitelja, bio je jedan od najrevnijih Izraelaca, te je bio besprijekoran „po pravednosti koja dolazi od Zakona“ (Filipljanima 3:6), tako da je išao toliko daleko da je progonio one koji su učili da je spasenje po milosti kroz vjeru u Krista. Međutim, nakon obraćenja je shvatio da je sav njegov legalistički trud bio bezvrijedan, tako da ga sada „ otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj” (Filipljanima 3:8b-9). Sada i mi živimo po vjeri, a ne po djelima zakona, tako da nema mjesta hvalisanju (Efežanima 2:8-9).

Petrova vizija velikog platna u Djelima 10:9-15 još jedan je znak prijelaza iz Staroga saveza – u ovome slučaju radi se o dijetetskim zakonima koji su se odnosili posebno na Židove — na jedinstvo Židova i pogana pod Novim savezom u jednoj općoj Crkvi. „Čiste“ životinje simbolizirale su Židove, a „nečiste“ životinje pogane, a obje su bile proglašene „očišćenima“ od strane Boga kroz Kristovu žrtvenu smrt. Budući da više nismo pod Starim savezom, i jedni i drugi su ujedinjeni u Novom savezu milosti kroz vjeru u prolivenu krv Krista na križu.

Primjena: Bog može učiniti predivne stvari kroz obične ljude kada ih osnaži kroz svoga Duha. Bog je, u suštini, pozvao skupinu ribara i upotrijebio ih da okrene svijet naglavačke (Djela 17:6). Bog je uzeo ubojicu i kršćanomrsca i promijenio ga u najvećeg kršćanskog evangelizatora, autora gotovo polovice novozavjetnih knjiga. Bog je koristio progonstvo kako bi prouzročio najbrže širenje „nove vjere“ u povijesti svijeta. Bog može i čini isto kroz nas – mijenja naša srca, osnažuje nas putem Svetoga Duha, te nam daje žar za širenjem Radosne vijesti spasenja kroz Krista. Pokušamo li postići ove stvari u našoj vlastitoj sili, doživljavamo neuspjeh. Poput učenika u Djelima 1:8, trebamo čekati silu Duha, a potom ići u Njegovoj sili kako bismo ispunili Veliko poslanje (Matej 28:19-20).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Djela apostolska