Ako imate velik dug, možete li privremeno stati s davanjem desetine dok ne isplatite dug?



Pitanje: Ako imate velik dug, možete li privremeno stati s davanjem desetine dok ne isplatite dug?

Odgovor:
Dozvoljeno je stati s davanjem desetine dok ne isplatite dug. Otplata dugova je dužnost; desetina je „neobavezna“ iz jednostavnog razloga što je zapovijed o desetini bila dio Mojsijevog zakona, a kršćani nisu pod Zakonom. Molim vas, nemojte krivo shvatiti – davati za Božje djelo veoma je važno. Žrtva financijskog davanja dio je Božjeg poziva za svakog kršćanina. Ako je doista nemoguće otplaćivati dug i istovremeno nastaviti davati, nije pogrešno privremeno smanjiti davanje ili prestati u cijelosti kako biste otplatili dugove.

Naša nepromjenjiva dužnost prema drugima jest da ih volimo, odnosimo se prema njima kao što želimo da se oni odnose prema nama (Matej 7,12). Svi mi želimo da nam ljudi vrate dug koji nam duguju. Stoga, kao kršćani, „nikomu ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni druge. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon. Jer: Ne počini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! Ne poželi! — i ako ima koja druga zapovijed, obuhvaćena je ovom riječju, to jest: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav“ (Rimljanima 13,8-10 VB).

Zakon o davanju desetine u Starom zavjetu bila je Božja odredba za ispunjavanje materijalnih potreba svećenika iz plemena Levijeva. Trebala im je pomoć kako bi služili u hramu i zadovoljili potrebe siromašnih (Brojevi 18,26; Ponovljeni zakon 26,12-15). Stoga, kada Izraelci nisu davali desetinu hramu, Bog ih je upozorio: „Smije li čovjek zakidati Boga? Vi mene ipak zakidate. I kažete: ‘U čemu te zakidamo?’ U desetini i prinesku“ (Malahija 3,8 VB).

Desetina je bila dio čovjekovog prihoda: „Istina, i oni od sinova Levijevih koji primaju svećeništvo imaju zapovijed po Zakonu ubirati desetinu od puka, to jest od braće svoje, premda su i oni izašli iz boka Abrahamova“ (Hebrejima 7,5 VB). Levitsko svećenstvo i dalje je služilo u hramu tijekom Isusovog vijeka na zemlji, i zahtijevala se desetina. No, nakon smrti, uskrsnuća i uzašašća Gospodina Isusa, sve se promijenilo: „Jer kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon“ (Hebrejima 7,12). Krist je sada naš Veliki svećenik. Kršćani su sada Božji hram i Njegovo kraljevsko svećenstvo (Hebrejima 4,14-15; 1. Korinćanima 6,19-20; 1. Petrova 2,9-10).

Naš Veliki svećenik sklapa s nama Novi savez (Božji zakon zapisan u naša srca) dajući nam Duha Svetoga (Hebrejima 12,24; 10,16). Ovaj zakon djeluje snažno, uzrokuje da ljubimo druge ljubavlju koja nastaje po Duhu (Galaćanima 5,22-23). Zato Ivan piše: „A tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svojega u potrebi pa zatvori srce svoje pred njim — kako ljubav Božja ostaje u njemu?“ (1. Ivanova 3,17-18). Božja ljubav tjera pravog kršćanina da daje, ali nijedna od novozavjetnih poslanica ne zapovijeda niti čak preporučuje da kršćani plaćaju desetinu ili bilo koji drugi postotak. Kršćansko davanje rezultat je kršćanske ljubavi.

Ako odluče, kršćani mogu davati desetinu od svojih prihoda crkvi, kako bi ispunjavali duhovne i materijalne potrebe u potrebitom svijetu. Neki odluče davati manje od desetine; neki više. Pavao preporučuje nedjeljno davanje crkvi: „Svakog prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe stavlja na stranu skupljajući koliko god uspije“ (1. Korinćanima 16,2a).

Kršćani ne trebaju stvarati zalihe, nego davati onoliko koliko ih Bog vodi. To je Božji novac. Njegove nagrade su veće od toga. „A ovo velim: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilno, obilno će i žeti. Svatko neka dadne kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog je uzmožan učiniti da vam svaka milost obiluje, da u svemu svagda imate svega dostatno i obilujete za svako dobro djelo“ (2. Korinćanima 9,6-8 VB).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Ako imate velik dug, možete li privremeno stati s davanjem desetine dok ne isplatite dug?