Pitanje
Koja je definicija hereze?
Odgovor
Osnovna definicija hereze je „potvrđivanje vjerskog mišljenja koje je u suprotnosti s prihvaćenom crkvenom dogmom“. Druga definicija je „neslaganje ili odstupanje od prevladavajuće teorije, prakse ili mišljenja“. To je dobra polazna točka za nas. Ove definicije identificiraju dva ključna elementa: dominantnu poziciju i suprotnu poziciju. Što se tiče vjere, svako uvjerenje ili praksa koji se protive službenom stajalištu crkve smatra se heretičkim.
Hereza je postojala u svakom dobu, ali je tijekom 12. stoljeća Katolička crkva poduzela neviđene mjere protiv nje. Kako se moć Katoličke crkve povećavala u Europi, glasovi neslaganja drugih kršćanskih skupina postali su problematičniji. Papa Aleksandar III. (1162.-63.) poticao je doušnike kako bi crkva mogla otkriti dokaze krivovjerja. Godine 1184. papa Lucije III. izdao je dekret da se osuđeni heretik preda svjetovnim vlastima na kaznu. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, crkva je povećala strogost kazne za herezu, što je u konačnici dovelo do smrtne kazne pod papom Grgurom IX. Tijekom tog vremena dominikanci su postali glavni agenti inkvizicije, posebnog suda koji je dobio ovlast da prosuđuje namjere kao i postupke. Kad se u jednom selu posumnjalo u krivovjerje, poslan je inkvizitor da održi propovijed pozivajući seljane da iznesu izvještaje o krivovjerju. Ovo je bila „opća inkvizicija“ koja je uključivala razdoblje milosti za svakoga tko bi priznao. Nakon toga slijedila bi „posebna inkvizicija“ koja je mogla uključivati prisilu, lažne svjedoke i mučenje kako bi se iznudilo „priznanje“. Onima koji su identificirani kao heretici tada je naređeno da čine pokoru, koja se mogla sastojati od obveznog odlaska u crkvu, hodočašća u svetište, gubitka imovine ili zatvora. Heretici koji su se odbili pokajati bili bi osuđeni na smrt. Inkvizicija se nastavila u većini područja Europe sve do 15. stoljeća.
Očigledno, mjera za „heretičko“ poučavanje varira ovisno o tadašnjoj etabliranoj ortodoksiji. Svaka skupina ili pojedinac koji se razlikuje od druge skupine tehnički se može nazvati heretičkim. U Djelima 24,14, Židovi nazivaju kršćane hereticima. „Heretici“ srednjeg vijeka bili su heretički samo u tome što se nisu slagali s Katoličkom crkvom, a ne zato što su držali nebiblijske doktrine. Španjolska inkvizicija pogubila je više od 14.000 ljudi, od kojih su mnogi jednostavno posjedovali Bibliju. Dakle, biblijski govoreći, sama ustanovljena crkva bila je heretička tijekom srednjeg vijeka.
Što se tiče biblijskog kršćanstva, što je hereza? Druga Petrova 2,1 kaže: „…među vama će biti lažnih učitelja koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast.“ Iz ovog stiha vidimo da je hereza sve što niječe Isusovo učenje. U 1. Korinćanima 11,19, Pavao kori crkvu jer je među njima imala krivovjerja – krivovjerja koja su dovela do razdora u tijelu. Hereza je poricanje doktrina koje je Bog dao, a krivovjerje dovodi do podjela u crkvi. Hereza je opasna i destruktivna i na nju se naširoko upozorava u Bibliji (primjerice, 1. Ivanova 4,1-6; 1. Timoteju 1,3-6; 2. Timoteju 1,13-14; i Judina 1).
Kako se Biblija bavi herezom? Titu 3,10 kaže: „Krivovjerca nakon prvog i drugog upozorenja odbij.“ Kada netko u crkvi odstupi od biblijskog učenja, ispravan odgovor je da ga prvo pokušate ispraviti, ali ako odbije poslušati nakon dva upozorenja, nemate više ništa s njim. Izopćenje se podrazumijeva. Kristova istina će ujediniti vjernike (Ivan 17,22-23), ali krivovjerje po svojoj prirodi ne može mirno koegzistirati s istinom.
Naravno, nije svaka nesuglasica u crkvi hereza. Imati drugačije mišljenje nije pogrešno, ali kada mišljenje dijeli ili ustraje u suprotnosti s jasnim biblijskim učenjem, ono postaje krivovjerno. Sami apostoli ponekad se nisu slagali (vidi Djela 15,36-41), a isto tako je Petar jednom morao biti ukoren zbog podijeljenog i legalističkog ponašanja (Galaćanima 2,11-14). No, hvala Gospodinu, kroz stav poniznosti i pokornosti Bogu istine, apostoli su djelovali kroz svoje nesuglasice i postavili nam primjer.
Kako se čuvamo od hereze? Filipljanima 2,2-3 dobra je početna točka: „Ispunite moju radost time da budete istomišljenici imajući istu ljubav, jednodušni, jedno mislite. Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe.“ Dok se podlažemo autoritetu Božje Riječi i postupamo jedni s drugima u ljubavi i poštovanju, podjele i krivovjerja će nestati.
English
Koja je definicija hereze?
