Što je duhovni dar tumačenja jezika?


Pitanje: Što je duhovni dar tumačenja jezika?

Odgovor:
Uz dar govora u jezicima, još se jedan duhovni dar spominje u 1. Korinćanima 12,10 – dar tumačenja jezika. Dar tumačenja jezika je sposobnost prevođenja stranog jezika na jezik slušatelja. Dar tumačenja jezika je zaseban dar, ali se upotrebljava zajedno s darom govora u jezicima.

Dar jezika bio je nadnaravna sposobnost da se govori stranim jezikom kojeg jezični govornik nikad nije učio. Vidimo da se taj dar koristio u Djelima 2,4-12 kad su Židovi u Jeruzalemu čuli da se evanđelje propovijeda na raznim jezicima. Tada bi netko s darom tumačenja jezika mogao shvatiti što govori govornik u jezicima, iako nije znao koji se jezik govori. Taj nedostatak prethodnog znanja jezika razlikuje duhovni dar od prirodnog dara sposobnosti da se razumije i govori različitim jezicima. Tumač jezika bi čuo govornike u jezicima, a zatim prenio poruku svima prisutnima koji nisu mogli razumjeti jezik. Cilj je bio da svi mogu razumjeti i imati koristi od istine koja se govori. Prema apostolu Pavlu i u skladu s jezicima opisanim u Djelima, dar jezika je trebao prenijeti Božju poruku izravno drugoj osobi na njezinom materinjem jeziku. Naravno, ako oni prisutni ne bi mogli razumjeti jezik koji se govori, jezici su bili beskorisni – i zato je tumač jezika, odnosno prevoditelj jezika, bio nužan. Cilj je bila izgradnja crkve (1. Korinćanima 14,5. 12).

Jedan od problema u crkvi u Korintu bio je da su govornici u jezicima govorili u službi, prakticirajući dar jezika bez tumača i bez ikoga prisutnog koji je govorio taj jezik. Rezultat je bio da je govornik u jezicima zadobivao pozornost, ali njegove su riječi bile beznačajne, jer ga nitko nije mogao razumjeti. Pavao snažno upozorava da se sva uporaba jezika u crkvi mora tumačiti: „U crkvi radije reknem pet riječi svojim umom da i druge poučim negoli tisuće riječi drugim jezikom" (1. Korinćanima 14,19 VB). Nije bilo koristi da ostali članovi crkve čuju nešto što nisu razumjeli. Prakticirati dar jezika u crkvi samo zato da biste pokazali svima da imate taj dar, bilo je uobraženo i beskorisno. Pavao je rekao Korinćanima da, ako bi dva ili tri govornika u jezicima htjeli govoriti na sastanku, onda također mora biti nazočan duhovno nadareni tumač jezika. Zapravo, „ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u crkvi i neka govori samomu sebi i Bogu" (1. Korinćanima 14,28).

Privremena priroda dara jezika ukazuje da je dar tumačenja jezika također bio privremene prirode. Kad bi danas dar govora u jezicima bio aktivan u crkvi, izvodio bi se u skladu s Biblijom. Bio bi pravi i razumljiv jezik (1. Korinćanima 14,10). Imao bi svrhu prenošenja Božje Riječi osobi drugog jezika (Djela 2,6-12) i bilo bi „sve pristojno i uredno" (1. Korinćanima 14,40), „jer Bog nije Bog nereda, nego mira, kao što je u svim crkvama svetih" (1. Korinćanima 14,33).

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Što je duhovni dar tumačenja jezika?