Kako mogu zadobiti čistu savjest?



Pitanje: Kako mogu zadobiti čistu savjest?

Odgovor:
Savjest se može definirati kao „unutarnji osjećaj koji djeluje kao vodič ispravnosti ili pogrešnosti nečijeg ponašanja". Za one koji imaju biblijsko gledište, savjest je dio ljudske duše koja je najsličnija Bogu (Postanak 3,22). Oni koji ne vjeruju Bogu teško objašnjavaju postojanje ljudske savjesti. Evolucija ne može objasniti ovaj aspekt ljudskog duha, koji se ne može objasniti mentalitetom „preživljavanja najpodobnijih".

Ljudska se savjest probudila kad su se Adam i Eva odlučili na neposlušnost Božjoj zapovijedi i jeli sa stabla spoznaje dobra i zla (Postanak 3,6). Prije toga su znali samo dobro. Riječ „spoznaja" u Postanku 3,5 ista je riječ koja se drugdje koristi za opisivanje seksualne intimnosti (Postanak 4,17; 1. Samuelova 1,19). Kad odlučimo „spoznati" zlo preko intimnog iskustva, naša se savjest krši i prevlada emocionalna nelagoda. Bez obzira priznajemo li Boga ili ne, stvoreni smo za zajedništvo s našim Stvoriteljem. Kad pogriješimo, osjećamo da se ne slažemo sa stvorenom svrhom i taj je osjećaj duboko uznemirujući.

Bog je bio taj koga su Adam i Eva uvrijedili; ipak, Bog je sam pružio rješenje za njihovu nečistu savjest. Zaklao je nevinu životinju kako bi pokrio njihovu golotinju (Postanak 3,21). Ovo je bila najava Božjeg plana da pokrije grijeh čitavog čovječanstva.

Ljudi isprobavaju razne načine kako bi očistili savjest, od dobrotvornog rada do sakaćenja samih sebe. Povijest je puna primjera čovjekovih nastojanja da umiri svoju savjest, ali ništa ne uspijeva. Stoga se često okreće drugim sredstvima da uguši taj unutarnji glas koji ga proglašava krivim. Ovisnosti, nemoral, nasilje i pohlepa često su duboko ukorijenjeni u plodnom tlu nečiste savjesti.

Međutim, budući da je sav grijeh u konačnici grijeh protiv Boga, samo Bog može otkupiti narušenu savjest. Baš kao što je to učinio u Edenskom vrtu, Bog nam pruža pokriće kroz žrtvu onoga što je savršeno i bez mane (Izlazak 12,5; Levitski zakonik 9,3; 1. Petrova 1,18-19). Bog je poslao vlastitog Sina, Isusa, u svijet sa ciljem da bude konačna, savršena žrtva za grijehe čitavog svijeta (Ivan 3,16; 1. Ivanova 2,2). Kad je Isus otišao na križ, preuzeo je na sebe svaki grijeh koji ćemo ikada počiniti. Sva nečista savjest, svaka grešna misao i svako zlo djelo položeni su na Njega (1. Petrova 2,24). Sav pravedni gnjev koji Bog ima za naš grijeh izliven je na Njegova vlastitog Sina (Izaija 53,6; Ivan 3,36). Kao što se nevina životinja žrtvovala da pokrije Adamov grijeh, tako je savršeni Sin bio žrtvovan da pokrije naše. Sam Bog odlučio je da se pomirimo s Njime i proglasi da nam oprašta.

Možemo očistiti savjest kad naše grijehe, naše promašaje i naše bijedne pokušaje da ugodimo Bogu donesemo u podnožje križa. Kristovo pomirenje oprašta nam grijehe i čisti našu savjest (Hebrejima 10,22). Priznajemo svoju nesposobnost čišćenja vlastitog srca i tražimo od Njega da to učini umjesto nas. Vjerujemo da su Isusova smrt i uskrsnuće dovoljni da plate cijenu koju dugujemo Bogu. Kad prihvatimo Isusovu cijenu za naš osobni grijeh, Bog obećava da će udaljiti naše grijehe od nas „kako je istok daleko od zapada" (Psalam 103,12; usp. Hebrejima 8,12).

U Kristu smo oslobođeni ropstva grijeha. Oslobođeni smo da slijedimo pravednost i čistoću i postanemo muškarci i žene kakve nas je Bog stvorio da budemo (Rimljanima 6,18). Kao Kristovi sljedbenici i dalje ćemo počiniti povremeni grijeh. No, čak i tada Bog pruža način da nam očisti savjest. Prva Ivanova 1,9 kaže da „ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde". Često s tim priznanjem dolazi spoznaja da sve moramo ispraviti s onima koje smo uvrijedili. Možemo poduzeti taj korak prema ljudima koje smo povrijedili, znajući da je Bog već oprostio nama.

Naša savjest može ostati čista dok nastavljamo priznavati svoj grijeh Bogu i vjerovati da je Isusova krv dovoljna da nas učini ispravnim pred Njim. I dalje „tražimo najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu" (Matej 6,33). Vjerujemo da, usprkos našim nesavršenostima, Bog uživa u nama i u svome djelu preobražavanja u našem životu (Filipljanima 2,13; Rimljanima 8,29). Isus je rekao: „Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni" (Ivan 8,36). Živimo sa čistom savješću odbijajući da se valjamo u greškama koje nam je Bog oprostio. Čvrsto se pouzdajemo u Njegovo obećanje: „Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?" (Rimljanima 8,31).

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Kako mogu zadobiti čistu savjest?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga