Je li cesacionizam utemeljen na Bibliji?



Pitanje: Je li cesacionizam utemeljen na Bibliji?

Odgovor:
Cesacionizam (od lat. cessation – prestanak) je gledište prema kojemu su „čudesni darovi“ jezika i iscjeljenja prestali. Drugim riječima, s koncem apostolskog razdoblja prestala su čudesa vezana uz to razdoblje. Većina cesacionista vjeruje da Sveti Duh više ne koristi pojedince da čine čudesne znakove, premda Bog i danas može činiti i čini čudesa.

Prema biblijskom zapisu, čudesa su se javljala onda kada je postola potreba da se potvrdi neka nova poruka od Boga. Mojsije je tako bio ovlašten da čini čudesa kako bi potvrdio svoju službu pred faraonom (Izlazak 4:1-8). Ilija je činio čudesa kako bi potvrdio svoju službu pred Ahabom (1. Kraljevima 17:1; 18:24). Apostoli su činili čudesa kako bi potvrdili svoju službu pred Izraelom (Djela 4:10, 16).

Isusova služba je također bila obilježena čudesima, koje je apostol Ivan zvao „znamenjima“ (Ivan 2:11). Ivanova namjera bila je da pokaže da su čudesa bila dokaz autentičnosti Isusove poruke.

Nakon Isusova uskrsnuća, dok su se udarali temelji Crkve i pisale stranice Novoga zavjeta, apostoli su činili „znamenja“ poput govora u jezicima, te imali vlast da liječe. „Zato, dar jezikâ nije znak za one koji vjeruju, nego za nevjernike“ (1. Korinćanima 14:22, stih koji jasno kaže da namjera ovoga dara nije bila izgradnja crkve).

Apostol Pavao je nagovijestio prestanak dara jezikâ (1. Korinćanima 13:8). Evo šest dokaza da su jezici već prestali:

1) Jezici su došli preko apostolâ, koji su bili jedinstveni u povijesti crkve. Nakon dovršetka njihove službe, više nije bilo potrebe za znamenjima koji potvrđuju njihovu službu.

2) Čudesni darovi (ili znamenja) spominju se isključivo u najranijim poslanicama, poput 1. Korinćanima. Kasnije knjige, poput poslanica Efežanima i Rimljanima, sadrže detaljne odlomke o darovima Duha, ali čudesni darovi se ne spominju, premda poslanica Rimljanima spominje dar proroštva. Grčka riječ koja se prevodi kao „proroštvo“ znači „izgovarati“ i ne mora nužno podrazumijevati proricanje budućnosti.

3) Dar jezika bio je znak nevjernom Izraelu da je Božje spasenje sada dostupno drugim narodima. Vidi 1. Korinćanima 14:21-22 i Izaija 28:11-12.

4) Jezici su bili niži dar od proroštva (propovijedanja). Propovijedanje Božje riječi izgrađuje vjernike, dok jezici to ne čine. Vjernici se upućuju da radije čeznu za darom proroštva nego za govorom u jezicima (1. Korinćanima 14:1-3).

5) Povijest daje naznačiti da su jezici zbilja prestali. Ni jedan od Apostolskih otaca ih ne spominje. Drugi pisci, poput Justina Mučenika, Origena, Zlatoustog i Augustina smatrali su da su se jezici pojavljivali jedino u najranijim vremenima Crkve.

6) Današnja opažanja potvrđuju da je čudesni dar jezikâ prestao. Kada bi taj dar bio dostupan i danas, tada misionari ne bi trebali pohađati jezične škole. Naprotiv, misionari bi mogli ići u bilo koju zemlju i tečno govoriti svakim jezikom, baš kao što su to mogli apostoli u Djelima 2. Što se tiče čudesnog dara liječenja, u Pismu vidimo da je isti bio vezan uz službu Isusa i njegovih apostola (Luka 9:1-2). Štoviše, vidimo da su prema kraju apostolskog razdoblja darovi poput jezikâ postali sve rjeđi. Apostol Pavao, koji je podignuo Eutiha iz mrtvih (Djela 20:9-12), nije izliječio Epafrodita (Filipljanima 2:25-27), Trofima (2. Timoteju 4:20), Timoteja (1. Timoteju 5:23), pa čak ni sebe sama (2. Korinćanima 12:7-9). Razlozi zašto ih Pavao nije mogao izliječiti su sljedeći: 1) taj dar nikada nije imao svrhu izlječenja svakog kršćanina, nego potvrde apostolstva, te 2) autoritet apostola bio je dovoljno potvrđen, čime su daljnja čudesa postala nepotrebna.

Razlozi koje smo gore naveli dokaz su za cesacionizam. Prema 1. Korinćanima 13:13—14:1, dobro je da „čeznemo za ljubavlju“, koja je najveći dar od svih. Ako trebamo čeznuti za darovima, onda bismo trebali željeti izgovarati Božju riječ, kako bi se svi mogli izgrađivati.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li cesacionizam utemeljen na Bibliji?