Poziva li Biblija kršćane da brane vjeru/raspravljaju zbog vjere?



Pitanje: Poziva li Biblija kršćane da brane vjeru/raspravljaju zbog vjere?

Odgovor:
Klasični stih koji promiče apologetiku (obranu kršćanske vjere) jest 1. Petrova 3,15, koji kaže da vjernici trebaju biti spremni braniti „nadu koja je u njima“. Jedini način da se to čini djelotvorno jest da proučimo razloge zašto vjerujemo ono što vjerujemo. To će nas pripremiti da „obaramo mudrolije i svaku uznositost koja se podiže protiv spoznaje Boga i zarobljujemo svaki um na poslušnost Kristu“, kao što je Pavao rekao da trebamo činiti (2. Korinćanima 10,5). Pavao je prakticirao ono što je propovijedao; ustvari, obrana vjere bila je njegova redovna aktivnost (Filipljanima 1,7). U istom odlomku (s. 17) govori o apologetici kao aspektu svoje misije. Također je apologetiku zahtijevao i od crkvenog vodstva u Titu 1,9. Juda, Isusov apostol, je napisao: „dok sam sa svom brižljivošću nastojao pisati vam o zajedničkome spasenju, imao sam potrebu napisati vam kako bih vas potaknuo da se borite za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima“ (s. 3).

Gdje su apostoli dobili tu ideju? Od samog Učitelja. Sam Isus je bio apologet, budući da je navodio da trebamo vjerovati u Njega zbog dokaza koje nam pruža (Ivan 2,23; 10,25. 38; 14,29). Ustvari, cijela je Biblija puna božanskih čuda koja potvrđuju ono što Bog želi da vjerujemo (Izlazak 4,1-8; 1. Kraljevima 18,36-39; Djela 2,22-43; Hebrejima 2,3-4; 2. Korinćanima 12,12). Ljudi s pravom odbijaju vjerovati u nešto bez dokaza. Budući da je Bog stvorio ljude kao racionalna bića, ne bismo se trebali iznenaditi kada očekuje od nas da živimo racionalno. Kao što Norman Geisler kaže: „To ne znači da tu nema mjesta za vjeru, već Bog želi da zakoračimo vjerom u svjetlu dokaza, umjesto da tapkamo u mraku.“

Oni koji se protive ovim jasnim biblijskim učenjima i primjerima mogu reći: „Božju Riječ ne treba braniti!“ No, koji su to svjetski spisi Božja Riječ? Čim netko odgovori na ovo, radi apologetiku. Neki tvrde da nam ljudski razum ne može reći ništa o Bogu — ali sama ta izjava jest „razumna“ izjava o Bogu. Ako nije, onda nema razloga da vjerujemo u nju. Jedna od čestih izjava glasi: „Ako vas netko može nagovoriti na kršćanstvo, onda vas netko drugi može i odgovoriti od njega.“ Zašto je to problem? Nije li sam Pavao u 1. Korinćanima 15 dao kriterij (uskrsnuće) po kojem se kršćanstvo treba prihvatiti ili odbaciti? Samo pogrešna pobožnost na apologetiku odgovara negativno.

Nitko ne kaže da sama apologetika, bez utjecaja Duha Svetoga, može nekoga dovesti spasonosnoj vjeri. To stvara lažnu dilemu u umu mnogih. No, ne radi se o „Duhu nasuprot logike“. Duh Sveti mora pokrenuti osobu u poziciju vjere, ali kako to postiže jest do Njega. Kod nekih ljudi Bog koristi kušnje; kod drugih emocionalno iskustvo; kod trećih razum. Bog može koristiti sredstvo koje god želi. Međutim, nama je zapovjeđeno da koristimo apologetiku u onoliko ili više slučajeva nego što nam je rečeno da propovijedamo evanđelje.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Poziva li Biblija kršćane da brane vjeru/raspravljaju zbog vjere?