Što sadrži istinsko biblijsko bogoslužje?



Pitanje: Što sadrži istinsko biblijsko bogoslužje?

Odgovor:
Ljudi instinktivno štuju. Psalmist je to najbolje izrazio kada je napisao: „Kao što jelen čezne za vodom izvorskom, tako duša moja čezne za tobom, Bože“ (Psalam 42,1 VB). Još u vrijeme Cicerona iz prvog stoljeća prije Krista, uočeno je da je religija, bez obzira na svoju formu, bila univerzalna osobina čovjeka. Budući da su ljudi skloni tome da štuju nešto ili nekoga, moramo se upitati što je to štovanje, koga i kako štovati? Što sačinjava biblijsko bogoslužje, i što je najvažnije, hoćemo li biti „istinski klanjatelji“ (Ivan 4,23) ili lažni štovatelji? Štovanje uključuje duboki osjećaj vjerskog strahopoštovanja koji se izražava u postupcima predanosti i služenja.

Krist je rekao da se istinski štovatelji klanjaju u duhu i istini (Ivan 4,24). Apostol Pavao je objasnio da Boga štujemo u duhu (Filipljanima 3,3), što znači da istinsko štovanje dolazi samo od onih koji su spašeni vjerom u Gospodina Isusa Krista i imaju Duha Svetoga koji živi u njihovim srcima. Štovanje u duhu također zahtijeva ispravan stav srca, a ne puko pridržavanje obreda i rituala. Klanjanje u duhu znači štovanje u skladu s onim što je Bog otkrio o sebi u Bibliji. Da bi naše štovanje bilo istinski biblijsko, ne smije ići dalje od onoga što je dozvoljeno u Bibliji (Levitski zakonik 10,1; 1. Korinćanima 4,6), pridržavajući se Kristovog nauka (2. Ivanova 9; vidi također Ponovljeni zakon 4,2; 12,32; Otkrivenje 22,18-19). Ljudske predaje – poput denominacijskih osnivačkih dokumenata, pravilnika službe itd. – pojedincima nisu potrebne za istinsko štovanje Boga.

Primjer crkve iz prvog stoljeća može nam pomoći odrediti što sačinjava istinsko biblijsko bogoslužje. Pridržavali su se Gospodnje večere (Djela 20,7), molili su (1. Korinćanima 14,15-16), pjevali pjesme na slavu Božju (Efežanima 5,19), sabirali priloge (1. Korinćanima 16,2), čitali Pisma (Kološanima 4,16) i proglašavali Božju Riječ (Djela 20,7).

Gospodnja večera je odlično vrijeme za štovanje našeg Gospodina kada se prisjećamo Isusove smrti dok se ponovno ne vrati (1. Korinćanima 11,25-26). Kao i kod Gospodnje večere, također se i molitva mora prilagoditi božanskom obrascu onako kako uči Biblija. Naše molitve trebaju biti usmjerene samo Bogu (Nehemija 4,9; Matej 6,9), nikada nijednoj mrtvoj osobi kao što je to praksa katoličanstva. Nismo ovlašteni za to da koristimo sredstva poput krunice ili budističkih „molitvenih kotača“ koji navodno šalju pisane zahtjeve u daleke predjele svemira. Ono što je najvažnije, naše molitve moraju biti u skladu s Božjom voljom.

Na temelju primjera rane crkve, pjevanje je važan dio štovanja. Apostol Pavao nam zapovijeda: „govoreći među sobom u psalmima i hvalospjevima i duhovnim pjesmama, pjevajući i skladajući Gospodinu u srcu svojemu, svagda i za sve zahvaljujući Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista“ (Efežanima 5,19-20 VB). Pjevanje jedni drugima prenosi uglazbljenu istinu kao oblik poučavanja (Kološanima 3,16), budući da su i duh i um angažirani u procesu učenja (1. Korinćanima 14,15-16).

Drugi dio pravog, biblijskog štovanja jest davanje naše desetine i milodara prvog dana u tjednu, kao što je Pavao uputio korintskoj crkvi: „A što se tiče sabiranja za svete, kako odredih galacijskim crkvama, tako i vi učinite. Svakog prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe stavlja na stranu skupljajući koliko god uspije, da se ne sabire istom kada dođem“ (1. Korinćanima 16,1-2 VB). Naša redovita davanja za podršku Gospodnjeg djela ozbiljna je odgovornost i dio pravog biblijskog štovanja. Naše davanje treba gledati kao blagoslov, a ne kao teret i povod za gunđanje (2. Korinćanima 9,7). Osim toga, davanje je jedini biblijski način za financiranje rada crkve Isusa Krista. Nismo ovlašteni voditi tvrtke, organizirati nagradne igre ili koncerte za koje ćemo naplaćivati ulaznice itd. Kristova crkva nije trgovačko poduzeće (Matej 21,12-13).

Konačno, propovijedanje i poučavanje veliki su dio istinskog štovanja. Sami moramo proučavati Bibliju, budući da je Biblija jedini način opremanja vjernika za život i pobožnost (2. Timoteju 3,16-17). Pobožni propovjednik ili učitelj naučavat će samo iz Riječi i oslanjati se na Duha Božjeg koji će učiniti svoje djelo u umovima i srcima slušatelja. Kao što je Pavao podsjetio Timoteja: „propovijedaj Riječ; budi spreman — u vrijeme i nevrijeme; prekori, zaprijeti, opomeni — sa svom strpljivošću i poukom“ (2. Timoteju 4,2 VB). Okupljanje crkve koje ne uključuje Riječ Božju kao glavnu komponentu nije istinsko, biblijsko bogoslužje.

Neupitno, Bog je u svojoj božanskoj mudrosti dao savršeni model pravog, biblijskog štovanja kako bismo mogli štovati na način koji je Njemu ugodan. Dok štujemo, činimo to s velikom strašću. Ne smijemo svijetu prenositi dojam da je štovanje našeg Boga dosadan, beživotan ritual. Oslobođeni smo od grijeha. Neka stoga slavimo našeg Stvoritelja kao Njegova djeca koja su zahvalna za Njegove obilne blagoslove. „Zato, budući da smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, imajmo milost po kojoj služimo kako je Bogu ugodno, sa strahopoštovanjem i bogobojaznošću“ (Hebrejima 12,28,29 VB).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što sadrži istinsko biblijsko bogoslužje?