Pitanje
Na koje je načine teško biti kršćanin?
Odgovor
Onaj tko vam kaže da će predavanje života Kristu olakšati vaš život ne govori istinu. Ispunjava ga, da. Donosi veću radost, apsolutno. Ali olakšava? Ne. Život nam na neki način postaje teži nakon što dođemo Kristu. Kao prvo, borba protiv grijeha je izraženija. Lijenost, proždrljivost, psovanje, bijes, zavist, egocentričnost, materijalizam, pohlepa, pitanja intimnosti – iskušenja izgledaju beskrajna. Svijet, tijelo i Đavao ne odlaze jer smo stupili u odnos s Kristom.
Popis grijeha starih 2.000 godina u Galaćanima 5,19-21 još uvijek je poznat nama koji živimo u 21. stoljeću. Nakon tog popisa slijedi drugi popis – plod Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost i samokontrola. Promjena sa tjelesnih djela na plod Duha može se pokazati teškom.
Prihvaćanje Krista kao Spasitelja znači da dobivamo trenutno opravdanje pred Bogom (Rimljanima 10,10). Pomirili smo se s Njime i imamo sva zakonska prava i privilegije sina ili kćeri (Ivan 1,12). Sada imamo odnos sa Stvoriteljem svemira.
Ono što se često zanemaruje jest da Krista trebamo prihvatiti i kao Gospodina. Biti dijete otkupljeno krvlju znači da se odričemo prava na sebe (1. Korinćanima 6,20). Od ove točke započinje posvećenje, a to umiranje sebi nastavlja se iz trenutka u trenutak sve dok živimo u našim zemaljskim tijelima (Matej 16,24).
Regeneracija po Duhu pokreće sustav uzbune koji nam daje do znanja da se sve promijenilo. Grešna ponašanja koja su nam nekoć bila ugodna više nisu. Stari način života postaje poprilično star (2. Korinćanima 5,17).
Biti kršćanin je teško jer se sada moramo suočavati sa svojim životom iz drugačijeg gledišta koje dolazi s novim nizom vrijednosti – Božjim vrijednostima. Uronjeni smo u svjetski sustav koji trubi svoje ideale i kleveće svakoga tko prigovara. Prije nego što smo spašeni, prihvaćamo ono što svijet kaže, a da uopće ne razmišljamo o tome. Ne znamo ništa drugo. Nakon što smo spašeni, oči su nam otvorene na istinu i možemo uočiti laži svijeta. Borba protiv tih laži može biti teška.
Teško je biti kršćanin jer jednom kad smo spašeni, najednom plivamo uzvodno, protiv trenutnog svijeta oko nas. Iako su naše sklonosti promijenjene, naše posvećenje može biti težak proces. Prijatelji nas više ne razumiju; naše obitelji dovode u pitanje naše nove zanimacije i druženja. Oni koje volimo često se osjećaju odbačeno, ljuto i obrambeno. Oni vide zašto više ne možemo nastaviti na svoje stare načine.
Biti kršćanin je teško jer zahtijeva rast. Bog nas previše voli da nas ostavi istima. Rast ponekad može biti bolan i obično ne volimo napuštati zonu ugode, ali pozitivna promjena uvijek se isplati. Kako rastemo u Kristu, shvaćamo da Bog ne želi da se samo uskladimo s nizom pravila. Želi nas u potpunosti; želi raspeti život koji mu je potpuno predan. Kroz poslušnost i pouzdanje učimo kako pronaći odmor u Njegovom vodstvu.
Teško je biti kršćanin jer stalno moramo govoriti „ne" vlastitim tjelesnim željama i prepustiti se Duhu. Učimo rješavati sukob milošću, umjesto osvetom. Učimo opraštati, a ne zadržavati gorčinu. Učimo mijenjati nepostojane emocije koje smo nekada zvali istinskom, bezuvjetnom ljubavlju. Rastemo kroz priliku da svakodnevno umiremo sebi, da postanemo poslušni.
Da, biti kršćanin teško je na mnogo načina. Ali obuhvaća samo pola priče. Teškoće s kojima se vjernici susreću ne rješavaju sami. Sa svakim izazovom suočavamo se snagom Krista koji živi u nama (Filipljanima 4,13). Kristov vjerni sljedbenik nikada nije u potpunosti nadjačan (2. Korinćanima 4,8-9).
Postoje definitivne, vječne nagrade za onoga tko slijedi Krista (Luka 18,29-30). Iskustvom učimo da su Božji načini bolji, sigurniji i pouzdaniji od svjetskih načina. Naše pouzdanje u poslušnosti Bogu postaje put ka promijenjenom i izobilnom životu (Ivan 10,10).
English
Na koje je načine teško biti kršćanin?
