Pitanje
Je li Biblija bajka?
Odgovor
Optužba da Biblija nije ništa više od bajke ili knjige lijepih priča nije ništa novo. Biblija je nesumnjivo najutjecajnija knjiga koju je svijet ikada poznavao transformirajući brojne živote. Zašto bi onda pitanje je li Biblija bajka bilo legitimno u srcima mnogih diljem svijeta?
Od knjige Postanka do knjige Otkrivenja čitamo priču o Božjem vječnom planu otkupljenja palog svijeta. Budući da je Bog njezin autor, Biblija je najveće svjetsko književno djelo, a mnogi su stoljećima proveli svoj život naviještajući njezinu istinu. Mnogi su se zapravo krajnje žrtvovali da bi drugi jednostavno mogli držati u rukama kopiju njezinih stranica. Ipak, nikada nije postojala knjiga koja je tako zlobno napadana kao Biblija. Biblija je zabranjivana, spaljivana, izrugivana, ismijavana i klevetana. Mnogi su pogubljeni zbog samo posjedovanja Biblije. No, ideja da je Biblija bajka i dalje je prisutna.
„Knez ovoga svijeta" zasljepljuje ljude na istinu od početka vremena. Započeo je svoje „djelo" na zemlji tako što je doveo u pitanje Božje riječi (Postanak 3,1-5) i od tada to čini. Gdje god pogledamo lažno učenje divlja – na televiziji i radiju, u knjigama i časopisima, našim školama i na sveučilištima, i nažalost, čak i u nekim crkvama i na kršćanskim fakultetima, na mjestima gdje se istina Božje Riječi mora najjače braniti. Kada se djecu uči da su naši preci eonima ranije izašli iz oceana, zar nismo potisnuli stvaranje te Adama i Evu u status bajke? Isto je kada nam znanstvenici i akademici kažu da gubimo vrijeme u potrazi za „mitološkom" Noinom arkom.
Zapravo, kada mnogi u crkvi sa ciljem da umire akademski svijet dopuštaju reinterpretaciju knjige Postanka kako bi ju prilagodili modernoj evolucionističkoj ideji, šalje se poruka svijetu da Biblija očito ne znači ono što njezine jednostavne, obične riječi prenose. Kada naturalisti nazivaju natprirodne biblijske događaje alegorijom, naravno da se oni koji nikada ne proučavaju Bibliju mogu zbuniti u pogledu njezine istine. Za one koji se nikad ne služe istinom Božje Riječi, koliko je moguće da će vjerovati u magarca koji govori ili ribu koja proguta čovjeka i izbljuje ga na obalu ili ženu koja se pretvara u stup soli?
Međutim, Biblija zasigurno nije bajka. Zapravo, Biblija je „od Boga nadahnuta" (2. Timoteju 3,16), i to jednostavno znači da ju je Bog napisao. Njezini ljudski autori pisali su od Boga kako ih je Duh Sveti nosio (2. Petrova 1,21). Zbog toga je ovaj tekst od gotovo 750.000 riječi savršen u harmoniji od početka do kraja i ne sadrži nikakva proturječja, iako je njezinih šezdeset šest knjiga napisalo četrdeset različitih autora iz različitih društvenih slojeva, na tri različita jezika, i trebalo je gotovo šesnaest stoljeća da se dovrši. Kako bismo mogli imati ovu nevjerojatnu podudarnost ako sam Bog nije vodio ruke tih autora? Pravedni Bog nikada ne bi nadahnuo pogrešku. Pravedni Bog ne bi Pismo puno grešaka nazvao „svetim i istinitim". Milosrdni Bog ne bi rekao da je Njegova Riječ savršena da nije. Sveznajući Bog bi je mogao napisati tako da danas bude jednako važna kao što je bila prije više tisuća godina.
Biologija, geologija i astronomija uvijek iznova potvrđuju povijesnost Biblije. I premda se Biblija možda ne slaže uvijek s naturalističkim hipotezama, nije u sukobu s istinitim, utvrđenim znanstvenim činjenicama. U arheologiji su posljednjih stotinu godina otkrili riznicu biblijskih istina koje su znanstvenici stoljećima propitkivali ili sumnjali, kao što su svitci s Mrtvog mora, bazaltni kamen s natpisom „Kuća Davidova", amuletni svitak koji nosi ime Božje iz 7. stoljeća, te kamen s imenom i natpisom Poncije Pilata, upravitelja Judeje koji je naredio pogubljenje Isusa Krista. Biblija je bez sumnje najbolje dokumentirana knjiga iz antičkog svijeta, s više od 24.000 cjelovitih ili djelomičnih biblijskih rukopisa. Nijedan drugi dokument starine nema ni blizu toliko dokaza koji bi potvrdili njezinu pouzdanost.
Još jedna potvrda biblijskog božanskog autorstva je ogroman broj detaljnih biblijskih proročanstava koja su se ostvarila točno onako kako su predviđena. Primjerice, psalmist govori o raspeću Isusa Krista gotovo tisuću godina prije nego što se dogodilo (Psalam 22) i stotinama godina prije nego što je uopće izumljeno raspeće! Drugim riječima, nemoguće je da su ljudska bića vidjela stotine puta tako daleko u budućnost uz takvu preciznost i točnost. Doista, posve nelogično bi bilo vjerovati da su ova proročanstva nešto drugo doli Božje djelo. Uz to je čudesno da stručnjaci za vjerojatnosti tvrde kako su matematički izgledi da se samo četrdeset i osam proročanstava o jednoj osobi (tj. Kristu) ostvare kao što je prorečeno, jedan naprama deset na 157. potenciju!
Ali najveći dokaz da Biblija nije bajka su brojni životi koje su njezine stranice preobrazile. Pomoću Božjeg Duha svete istine Biblije pretvorile su milijune grešnika u svece. Liječe ovisnike o drogama, oslobađaju homoseksualce, mijenjaju odbačene i izmorene, reformiraju okorjele zločince, prekoravaju grešnike, a mržnju pretvaraju u ljubav. Nikakva količina čitanja „Pepeljuge" ili „Snjeguljice i sedam patuljaka" ne može utjecati na takvu promjenu čovjekove duše. Biblija posjeduje dinamičnu i transformirajuću snagu koja je jedino moguća jer je uistinu Božja Riječ.
U svjetlu gore navedenog, veće pitanje je, dakle, kako netko ne može vjerovati u te uvjerljive, Bogom nadahnute, bezgrešne istine koje mijenjaju život? Nažalost, odgovor je zapravo jednostavan. Bog kaže da ako mu ne otvorimo srca, On nam neće otvoriti oči na istinu. Isus je obećao da će nas Duh Sveti učiti (Ivan 14,26) i voditi u istinu (Ivan 16,13). A Božja se istina nalazi u Božjoj Riječi (Ivan 17,17). Prema tome, onima koji vjeruju, ove svete riječi su sam život, ali onima koji nemaju Duha, Biblija nije ništa drugo nego ludost (1. Korinćanima 2,14).
English
Je li Biblija bajka?
