Pitanje
Sadrži li Biblija alegoriju?
Odgovor
Alegorija je priča u kojoj su likovi i/ili događaji simboli koji predstavljaju druge događaje, ideje ili ljude. Alegorija je uobičajeni književni izum kroz povijest književnosti. Alegorije se koriste za neizravno izražavanje nepopularnih ili kontroverznih ideja, kritiku politike i ukor onih koji su na vlasti (npr. Životinjska farma, George Orwell i Gulliverova putovanja, Jonathan Swift). U drugim slučajevima, alegorija se koristi za izražavanje apstraktnih ideja ili duhovnih istina kroz proširenu metaforu, čineći istinu lakšom za razumijevanje (npr. Put kršćanina, John Bunyan i Stopala na visokim mjestima, Hannah Hurnard).
Biblija sadrži mnogo primjera alegorije koje koristi za objašnjavanje duhovnih istina ili za nagovještaj kasnijih događaja. Najjasniji primjeri alegorije u Svetom pismu su Isusove parabole. U tim pričama likovi i događaji predstavljaju istinu o Kraljevstvu Božjem ili kršćanskom životu. Na primjer, u prispodobi o sijaču u Mateju 13,3-9, sjeme i različite vrste tla ilustriraju Božju Riječ i različite odgovore na nju (kao što Isus objašnjava u stihovima 18-23).
Priča o razmetnom sinu također koristi alegoriju. U ovoj priči (Luka 15,11–32) razmetni sin predstavlja prosječnu osobu: grešnu i sklonu sebičnosti. Bogati otac predstavlja Boga, a sinov teški hedonistički život i kasnije siromaštvo predstavlja prazninu bezbožnog načina života. Kada se sin vratio kući u iskrenoj žalosti, imamo ilustraciju pokajanja. U očevoj milosti i spremnosti da natrag primi svoga sina, vidimo Božju radost kada se obratimo od grijeha i tražimo Njegov oprost.
U prispodobama, Isus uči apstraktne duhovne koncepte (kako ljudi reagiraju na evanđelje, Božju milost itd.) u obliku povezanih metafora. Kroz te priče stječemo dublje razumijevanje Božje istine. Drugi primjeri biblijske alegorije kao književne forme uključuju viziju zmaja i žene u Otkrivenju 12,1-6; priču o orlovima i trsu u Ezekielu 17; i mnoge izreke, osobito one napisane u simboličkom paralelizmu.
Neke od tradicija i obreda koje je Bog ustanovio u Bibliji mogu se smatrati „neknjiževnim alegorijama" jer simboliziraju duhovne istine. Čin žrtvovanja životinja, na primjer, predstavljao je da naši grijesi zaslužuju smrt, a svaka zamjenska žrtva na oltaru ukazivala je na konačnu žrtvu Krista koji će umrijeti za svoj narod. Institucija braka, iako služi velikoj praktičnoj svrsi, također je simbol odnosa između Krista i Crkve (Efežanima 5,31–32). Mnogi obredni zakoni dani po Mojsiju (o odjeći, hrani i čistim i nečistim predmetima) predstavljali su duhovne stvarnosti kao što je potreba da se vjernici razlikuju po duhu i ponašanju od nevjernika. Iako se ti primjeri ne mogu smatrati alegorijama pojedinačno (budući da alegorija zahtijeva više simbola koji surađuju), religijski sustav Starog zavjeta (i dijelovi Novoga) može se promatrati kao široka alegorija za čovjekov odnos s Bogom.
Zanimljivo je da se ponekad značajni povijesni događaji, koji na prvi pogled izgledaju kao da ne sadrže dublje značenje, kasnije interpretiraju alegorijski da bi se naučila važna lekcija. Jedan primjer je Galaćanima 4, kada Pavao tumači priču o Abrahamu, Hagari i Sari kao alegoriju za Stari i Novi savez. Piše sljedeće: „Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne po obećanju. To je slikovito. Te žene su naime dva Saveza: jedan s gore Sinaja, koji rađa za ropstvo — to je Hagara. Jer Hagara je gora Sinaj, u Arabiji, a odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno s djecom svojom. No onaj gore Jeruzalem jest slobodna — to je majka sviju nas" (Galaćanima 4,22-26 VB). Pavao ovdje uzima stvarne, povijesne ljude (Abraham, Hagara i Sara) i koristi ih kao simbole Mojsijevog zakona (Stari savez) i Kristove slobode (Novi savez). Kroz Pavlovu alegorijsku prizmu vidimo da je naš odnos s Bogom sloboda (mi smo djeca božanskog obećanja, kao što je Izak bio Sari), a ne ropstvo (nismo djeca čovjekova ropstva, kao što je Jišmael bio Hagari). Pavao je po nadahnuću Duha Svetoga mogao vidjeti simboličko značenje ovog povijesnog događaja i upotrijebiti ga za ilustraciju našeg položaja u Kristu.
Alegorija je predivni umjetnički način objašnjavanja duhovnih pitanja u lako razumljivim terminima. Pomoću biblijskih alegorija Bog nam pomaže razumjeti teške koncepte kroz kontekst koji se još bolje može povezati. On se također otkriva kao Veliki Pripovjedač, radeći kroz povijest kako bi nagovijestio i izvršio svoj plan. Možemo se radovati što imamo Boga koji nam se obraća na načine koje možemo razumjeti i koji nam daje simbole i alegorije kako bi nas podsjetio na sebe.
English
Sadrži li Biblija alegoriju?
