Tko je bio Baal?



Pitanje: Tko je bio Baal?

Odgovor:
Baal je bilo ime vrhovnog boga kojega su štovali u drevnom Kanaanu i Feniciji. Prakticiranje štovanja Baala ušlo je u židovski vjerski život u vrijeme sudaca (Suci 3:7), a proširilo se Izraelom tijekom vladavine Ahaba (1. Kraljevima 16:31-33), a utjecalo je i na Judeju (2. Ljetopisa 28:1-2). Riječ baal znači „gospodar“; množina je baalim. Općenito, Baal je bio bog plodnosti, za koga se vjerovalo da može dati da zemlja proizvede usjeve, a ljudi da rađaju djecu. Različite regije različito su štovale Baala, a Baal se pokazao kao bog koji se može jako dobro prilagoditi. Različite lokacije naglašavale su jedan ili drugi njegov atribut, te su razvijale posebne „denominacije“ Baalizma. Baal Peor (Brojevi 25:3) i Baal-Berit (Suci 8:33) dva su primjera takvih lokaliziranih božanstava.

Prema kanaanskoj mitologiji, Baal je bio sin Ela, glavnoga boga, i Ašere, božice mora. Baal se smatrao najmoćnijim od svih bogova, pa čak i od Ela, koji se smatrao dosta slabim i neučinkovitim. U raznim bitkama, Baal je pobijedio Jama, boga mora, i Mota, boga smrti i podzemlja. Baalove sestre/pratilje bile su Astarta, božica plodnosti povezana sa zvijezdama, i Anat, božica ljubavi i rata. Kanaanci su štovali Baala kao boga sunca i kao boga oluje – obično je prikazivan kako drži munju – koji je pobijedio neprijatelje i proizveo usjeve. Također su ga štovali kao boga plodnosti, koji je davao djecu. Štovanje Baala bilo je ukorijenjeno u senzualnosti, a podrazumijevalo je obrednu prostituciju u hramovima. Ponekad je umirivanje Baala zahtijevalo žrtvovanje ljudi, obično prvorođenca onoga koji prinosi žrtvu (Jeremija 19:5). Baalovi svećenici prizivali su svoga boga u divljim obredima koji su uključivali glasne, ushićene vapaje i nanošenje ozljeda samome sebi (1. Kraljevima 18:28).

Prije nego što su Hebreji ušli u Obećanu zemlju, Gospodin Bog ih je upozorio da ne štuju kanaanske bogove (Ponovljeni zakon 6:14-15), ali Izrael se ipak okrenuo idolopoklonstvu. Tijekom vladavine Ahaba i Jezabele, kada je štovanje Baala u Izraelu bilo na vrhuncu, Bog se izravno suočio s poganstvom preko svoga proroka Ilije. Prvo je Bog pokazao da On upravlja kišom, a ne Baal, tako što je poslao sušu koja je trajala tri i pol godine (1. Kraljevima 17:1). Potom je Ilija pozvao Baalove proroke na obračun na brdu Karmel, kako bi jednom zauvijek dokazao tko je pravi Bog. Cijeli dan, 450 Baalovih proroka zazivali su svoga boga da pošalje vatru s neba—što je sigurno bio zadatak koji bi bog vezan uz munje mogao učiniti—„ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša“ (1. Kraljevima 18:29). Nakon što su Baalovi proroci odustali, Ilija je izmolio jednostavnu molitvu, i Bog ga je odmah uslišio vatrom s neba. Dokaz je bio nadmoćan, i ljudi „padoše ničice i rekoše: 'Jahve je Bog! Jahve je Bog!’“ (stih 39).

U Mateju 12:27, Isus je Sotonu prozvao „Beelzebubom“, čime je đavla povezao s Baal-Zebubom, filistejskim božanstvom (2. Kraljevima 1:2). Baalovi u Starom zavjetu bili su tek demoni, koji su se pretvarali da su bogovi, a sve idolopoklonstvo u konačnici je štovanje demona (1. Korinćanima 10:20).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Tko je bio Baal?