Kako se kršćani trebaju zauzeti za svoju vjeru u ovakvom antikršćanskom svijetu?



Pitanje: Kako se kršćani trebaju zauzeti za svoju vjeru u ovakvom antikršćanskom svijetu?

Odgovor:
Dvije stvari koje kao kršćani možemo učiniti kako bi se zauzeli za Krista su da živimo po Njegovoj Riječi i rastemo u vlastitom poznavanju Njega. Krist je rekao: „Neka vaše svjetlo tako zasja pred ljudima…“ (Matej 5,13 VB). To znači da trebamo živjeti i postupati na način koji podržava evanđelje. Isto tako, trebamo se naoružati poznavanjem ujedno i evanđelja (Efežanima 6,10-17) i svijeta oko nas. Prva Petrova 3,15 kaže: „Nego posvetite Gospodina Boga u srcima svojim; i budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas išće obrazloženje za nadu koja je u vama, ali s blagošću i strahom“ (VB). Sve što možemo učiniti jest živjeti i učiti kao što bi to činio Krist, te ga pustiti da se pobrine za ostalo.

Kritičari kršćanstva postaju sve glasniji u zadnje vrijeme. To je djelomično zato što postoji mnogo ljudi koji ne vjeruju u Boga niti uopće razumiju istinu o Njemu. Ipak, očigledan porast antikršćana također je posljedica percepcije. Kao i kod mnogih tema, oni koji istinski preziru kršćanstvo su među nevjernicima najglasniji i najbučniji. Veliku većinu onih koji ne vjeruju u Boga niti ne zanima uznemiravanje vjernika. Nekolicina ljutitih, bučnih, ogorčenih nevjernika čini dovoljno buke da izgledaju brojniji nego što jesu.

Tipična uvreda od nevjerničke svjetine jest da su vjernici „neznalice“, „glupi“, „ispranih mozgova“ ili na neki drugi način navode da su vjernici manje inteligentni. Kada se kršćanin zauzme za svoju vjeru na inteligentan način, izrazi se promijene u „zadrt“, „ekstremist“ ili „fanatik“. Kada ovo čuju ljudi koji znaju da je vjernik blag i pun ljubavi, ateist počinje izgledati kao bezumnik (Psalam 53,1). Većina nevjernika nemaju nikakav osoban razlog da na kršćane gledaju negativno, ali vjernici nekada toliko toga čuju od glasnih antikršćana da pretpostavljaju da je tako. Oni trebaju vidjeti primjer življenja poput Krista kako bi vidjeli istinu.

Naravno, kada netko tko tvrdi da je kršćanin govori ili čini nešto što nije nalik Kristu, bijesna, glasna publika odmah ga označava kao tipičnog religioznog licemjera. To je nešto na što smo upozoreni da očekujemo (Rimljanima 1,28-30; Matej 5,11). Najbolje što možete učiniti jest citirati biblijski odlomak koji govori protiv onoga što osoba čini. I podsjetiti ateiste da samo zato što osoba kaže da je kršćanin, pa čak i ako misli da je kršćanin, to ne znači da to stvarno jest. Matej 7,16.20 nam govori da će se pravi kršćani prepoznati po njihovim postupcima, a ne samo po ispovijedanju vjere. I podsjetite kritičare da apsolutno nitko ne živi na način da uopće ne sagriješi (Rimljanima 3,23).

Važno je zapamtiti da nitko, bez obzira koliko bio uvjerljiv, ne može prisiliti nekoga da vjeruje u išta što ne želi vjerovati. Bez obzira kakvi bili dokazi, bez obzira kakav bio argument, ljudi će vjerovati ono što žele vjerovati (Luka 12,54-56). Uvjerenje nije posao kršćanina. Duh Sveti uvjerava ljude (Ivan 14,16-17), a oni odlučuju hoće li vjerovati. Ono što možemo činiti jest što je više moguće predstavljati sebe na način koji je nalik Kristu. Žalosno je što postoje mnogi ateisti koji su pročitali cijelu Bibliju kako bi pronašli municiju protiv kršćana, kao i što postoje mnogi kršćani koji jedva uopće čitaju Bibliju.

Teško je bijesnoj gomili optužiti kršćanina za mržnju i okrutnu zadrtost kada pokazuje život koji je pun ljubaznosti, poniznosti i samilosti. Kada kršćanin može ispravno razgovarati, raspravljati ili raskrinkati svjetovne argumente, etiketa „neznalice“ gubi na značaju. Kršćanin koji je pročitao svjetovne argumente i koji može pristojno izložiti njihove nedostatke pomaže umanjivanju stereotipa koje promiču ateisti. Znanje je oružje, i to nepobjedivo kada dozvolimo Kristu da nas usmjerava u tome kako da ga koristimo.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako se kršćani trebaju zauzeti za svoju vjeru u ovakvom antikršćanskom svijetu?