Treba li kršćanin sudjelovati u akupunkturi/akupresuri?



Pitanje: Treba li kršćanin sudjelovati u akupunkturi/akupresuri?

Odgovor:
Porijeklo akupunkture je kineski taoizam. Taoizam je filozofski sustav kojeg su razvili Lao-tzu i Chuang-tzu, zagovaratelji života potpune jednostavnosti, prirodnosti i nemiješanja sa slijedom prirodnih događaja kako bi se postigla egzistencija u skladu s Tao, odnosno životnom snagom. Usko je vezan za Hsuan Chaio, popularnu kinesku religiju koja tvrdi da se temelji na nauku Lao-tzu, a zapravo je vrlo nesustavna u prirodi i karakterizira ju panteon mnogih bogova, praznovjerje i prakticiranje alkemije, vračanja i magije.

U ovoj kineskoj filozofiji/religiji postoje dva načela. Prvo načelo je „jin“, koje je negativno, tamno i žensko, a drugo je „jang“, koje je pozitivno, svijetlo i muško. Uči se da interakcija tih dviju sila ima vodeći utjecaj na sudbine svih stvorenja i stvari. Nečija sudbina nalazi se pod utjecajem ravnoteže ili neravnoteže tih dviju sila. Akupunktura je mehanizam kojeg prakticiraju sljedbenici taoizma, koji se koristi kako bi „jin i jang“ tijela doveo u sklad s Taom.

Iako su temeljna filozofija i svjetonazor iza akupunkture izrazito nebiblijski, to nužno ne znači da je praksa akupunkture sama po sebi protiv učenja Biblije. Mnogi ljudi otkrivaju kako im akupunktura olakšava bol i ostala oboljenja nakon što im drugi tretmani nisu pomogli. Medicinska struka sve više priznaje da u nekim slučajevima postoje potvrđene medicinske koristi od akupunkture. Dakle, ako se praksa akupunkture može odvojiti od filozofije/svjetonazora iza akupunkture, možda je akupunktura nešto što kršćanin može uzeti u obzir. Ipak, krajnja se praksa mora primijeniti na način da se izbjegnu duhovni aspekti iza akupunkture. Mnogi praktikanti akupunkture istinski vjeruju u Tao/jin-jang filozofiju na kojoj se temelji akupunktura.

Razlika između akupunkture i akupresure jest u tome što akupresura na nervnim centrima koristi pritisak, umjesto igli. Primjerice, kažu da na tabanu i dlanu postoje točke pritiska koje su povezane s drugim dijelovima tijela. Izgleda da je akupresura slična dubokoj masažnoj terapiji, pri čemu se mišići tijela izlažu pritisku kako bi se povećao protok krvi. Međutim, ako se akupresura prakticira kako bi se tijelo dovelo u ravnotežu s jin i jangom, tada se javlja isti problem kao i kod akupunkture. Može li se praksa provoditi bez filozofije?

Važna poanta ovdje je da se nanovorođeni vjernici klone svake prakse koja će ih dovesti u opasnost robovanja lažnim religijama. Ne poznavati zlo jest opasno, a što se više informiramo o pravom porijeklu istočnjačkih filozofija i praksi, sve više vidimo da su ukorijenjene u praznovjerju, okultizmu i lažnim religijama koje su u izravnoj suprotnosti s Božjom Riječi. Može li nekršćanin izumiti valjani medicinski postupak? Naravno! Velik dio zapadne medicine ima svoje porijeklo u praksama/pojedincima koji su jednako nekršćani kao i utemeljitelji akupunkture. Nije problem u tome je li porijeklo izričito kršćansko ili nije. Kojim se postupcima podvrgavamo u potrazi za ozdravljenjem/ublažavanjem boli stvar je perspektive, razlučivanja i osvjedočenja, a ne dogmatizma.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Treba li kršćanin sudjelovati u akupunkturi/akupresuri?