Koji su najsnažniji biblijski dokazi za Kristovo božanstvo?



Pitanje: Koji su najsnažniji biblijski dokazi za Kristovo božanstvo?

Odgovor:
Teško se može zanijekati da Novi zavjet puno puta govori o Kristovom božanstvu. Od četiri kanonska evanđelja do knjige Djela i Pavlovih poslanica, Isus se ne prikazuje samo kao Mesija (ili Krist), već se također izjednačuje sa samim Bogom. Apostol Pavao se poziva na Kristovo božanstvo kada naziva Isusa „velikim Bogom i Spasiteljem našim" (Titu 2,13), i još kaže da je Isus postojao „u obličju Božjem" prije svog utjelovljenja (Filipljanima 2,5-8 ). Bog Otac govori o Isusu: „Prijestolje je tvoje, Bože, u vijek vijeka" (Hebrejima 1,8). Isusa se izravno naziva Stvoriteljem (Ivan 1,3; Kološanima 1,16-17). Drugi biblijski odlomci podučavaju Kristovo božanstvo (Otkrivenje 1,7; 2,8; 1. Korinćanima 10,4; 1. Petrova 5,4).

Iako su ti izravni citati dovoljni za biblijsku potvrdu da je Isus božanski, pristup koji nije toliko izravan može imati snažniji učinak. Isus je više puta postavio sebe na Jahvino mjesto potvrđujući da ima Očeve božanske povlastice. Često je činio i govorio ono što samo Bog ima pravo činiti i reći. Isus je također o sebi govorio na način koji je naviještao Njegovo božanstvo. Neki od tih primjera nam pružaju najsnažniji dokaz Isusova božanskog samo-razumijevanja.

U Marku 14, Isus je optužen na suđenju pred visokim svećenstvom. „Ponovno ga pitaše velesvećenik i govoraše mu: 'Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?' A Isus reče: 'Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim'" (Marko 14,61-62). Ovdje se Isus poziva na starozavjetnu knjigu Daniela gdje prorok navodi: „Gledah u noćnim viđenjima, i gle — s oblacima nebeskim dolažaše netko nalik Sinu Čovječjemu; i dospije do Drevnika vjekova, i dovedoše ga preda nj. I njemu bȋ predana vlast i slava i kraljevstvo, da mu služe svi puci, narodi i jezici. Njegova vlast vlast je vječna koja proći neće, i njegovo je kraljevstvo ono koje neće propasti" (Daniel 7,13 -14 VB).

U ovom osvrtu na Danielovo viđenje, Isus se identificira kao Sin Čovječji, osoba kojoj je dana „vlast i slava i kraljevstvo, da mu služe svi puci, narodi i jezici." Sin Čovječji ima vlast koja je vječna i neprolazna. Automatski se pitamo kakva osoba ima vlast koja je vječna. Kakvoj osobi je dano kraljevstvo i kojoj će svi služiti? Veliki svećenik, koji je odmah prepoznao Isusovu tvrdnju o božanstvu, razderao je svoju haljinu i proglasio Isusa krivim za bogohuljenje.

Isusova upotreba naziva „Sin Čovječji" ima iznenađujuće jaku apologetsku vrijednost. Skeptik Kristova božanstva ne može lako odbaciti činjenicu da je Isus na taj način imenovao samoga sebe. Više tvrdnji dokazuje da je Krist na taj način nazvao samoga sebe, a nalaze se u svim izvorima evanđelja. Izraz „Sin Čovječji" koristi se za Isusa samo nekoliko puta izvan evanđelja (Djela 7,56; Otkrivenje 1,13; 14,14). S obzirom na rijetku upotrebu rane apostolske crkve, malo je vjerojatno da bi se taj naziv koristio za Isusa da On samoga sebe nije tako nazvao. Pa ipak, ako bi se ustvrdilo da je Isus doista koristio ovaj naziv za sebe, postaje jasno da je Isus smatrao da ima vječnu moć i jedinstveni autoritet koji nadilazi puko ljudsko biće.

Ponekad su Isusovi postupci otkrivali Njegov identitet. Isus je iscijelio oduzetoga u Marku 2 da bi pokazao autoritet i sposobnost opraštanja grijeha (Marko 2,3-12). U mišljenjima Njegove židovske publike, takve su sposobnosti bile rezervirane samo za Boga. Isus također nekoliko puta u evanđeljima prima štovanje (Matej 2,11; 28,9. 17; Luka 24,52; Ivan 9,38; 20,28). Isus nikada nije odbio takvo štovanje, već je smatrao da je njihovo štovanje ispravno. Drugdje, Isus je učio da će Sin Čovječji na kraju suditi čovječanstvu (Matej 25,31-46) i da naša vječna sudbina ovisi o našem odgovoru Njemu (Marko 8,34-38). Takvo ponašanje je daljnja indikacija Isusova božanskog samo-razumijevanja.

Isus je također izjavio da će Njegovo nadolazeće uskrsnuće od mrtvih opravdavati same izričite tvrdnje koje je davao za sebe (Matej 12,38-40). Nakon raspeća i pokopa u grobu Josipa iz Arimateje, Isus je doista uskrsnuo od mrtvih, potvrdivši svoje izjave o božanstvu.

Dokazi ovog čudesnog događaja vrlo su snažni. Brojni suvremeni izvori izvješćuju o Isusovim ukazanjima nakon raspeća kako pojedincima tako i grupama ljudi pod različitim okolnostima (1. Korinćanima 15,3-7; Matej 28,9; Luka 24,36-43; Ivan 20,26-30; 21,1- 14; Djela 1,3-6). Mnogi od tih svjedoka bili su spremni umrijeti za to uvjerenje, a nekoliko ih jest umrlo! Klement Rimski i židovski povjesničar Josip daju nam izvještaje iz prvog stoljeća o nekim mučeništvima. Sve teorije koje su se koristile za objašnjenje dokaza o uskrsnuću (kao što je teorija halucinacije) nisu uspjele objasniti sve poznate podatke. Isusovo uskrsnuće je utvrđena povijesna činjenica, a to je najsnažniji dokaz Isusova božanstva.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Koji su najsnažniji biblijski dokazi za Kristovo božanstvo?