Pitanje
Što je Kristova nadmoć i koje su implikacije?
Odgovor
Kristova nadmoć je doktrina koja okružuje Isusov autoritet i Njegovu božansku prirodu. Najjednostavnije rečeno, potvrditi Kristovu nadmoć znači potvrditi da je Isus Bog.
Rječnička definicija vrhovnog je „najviši po rangu ili autoritetu“ ili „najviši po stupnju ili kvaliteti“. U biti, nema boljeg. Nešto vrhovno je ono krajnje. Isus je najveći u moći, slavi, autoritetu i važnosti. Isusova nadmoć nad svima biblijski se razrađuje prvenstveno u Hebrejima i Kološanima.
Glavna tema poslanice Hebrejima je objašnjenje Isusova djela u kontekstu starozavjetnog sustava. Isus je bio ispunjenje starozavjetnih židovskih tradicija i uloga. Druga glavna tema poslanice Hebrejima je da Isus ne predstavlja samo novi način štovanja. Umjesto toga, On je vrhovni. On je stvarno ispunjenje starog načina štovanja i stoga je veći od tih načina. Što se tiče hramskog sustava pod Mojsijevim zakonom, autor poslanice Hebrejima piše: „A sada je on stekao to uzvišenije bogosluženje koliko je posrednik boljega saveza, koji je bio ozakonjen na boljim obećanjima“ (Hebrejima 8,6). U biti, Isus je veći od starozavjetnog sustava. On ujedno obuhvaća i nadilazi stari način služenja. To je vidljivo u mnogim usporedbama Isusa sa starozavjetnim ulogama i ritualima. Na primjer, rečeno nam je da Isus „budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenjivo svećeništvo. Stoga on i može potpuno spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu, budući da on uvijek živi da ih zastupa“ (Hebrejima 7,24-25). Isus, dakle, obuhvaća starozavjetno svećeništvo i vrhovni je nad njim.
Poslanica Hebrejima objašnjava da je Krist vrhovni nad više od samih uloga i sustava. Hebrejima 1,3 kaže: „Sin je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage“. Slično, Kološanima 2,9 kaže: „Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva.“ U suštini, Isus je Bog.
Kološanima 1,15-23 se u nekim Biblijama označava kao „Kristova nadmoć“. U ovom odlomku Pavao jasno govori da je Isus nad svime. Krist se naziva „slikom nevidljivoga Boga“ i „prvorođencem svakoga stvorenja“ (Kološanima 1,15). Riječ „prvorođenac“ može se činiti zbunjujućom. To ne implicira da je Krist stvoren (kao u doktrini Jehovinih svjedoka). Umjesto toga, izraz „prvorođenac“ odnosi se na položaj autoriteta. Biti „prvorođenac“ značilo je imati počašćen položaj. Pavao odmah nastavlja objašnjavati Isusovu ulogu u stvaranju: „Jer je po njemu stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno“ (Kološanima 1,16). To znači da Isus nije stvoren nego je Stvoritelj.
On je Bog. Pavao dalje kaže: „On je prije svega i sve se drži zajedno u njemu. On je i glava tijela, crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih; da u svemu ima prvenstvo“ (Kološanima 1,17-18). Pavao ističe višestruka područja u kojima Krist ima autoritet – nad stvorenjem, nad Crkvom, nad smrću i konačno „u svemu“. Krist je ujedno prije svega i sve obuhvaća („drži u njemu“). Stoga je Krist vrhovni.
Ova je doktrina ključna za naše gledište i štovanje Krista. Kristova nadmoć potvrđuje da je Isus u potpunosti Bog. On nije samo čovjek veći od ostalih, nego je uistinu iznad svega stvorenog, kao što samo Bog može biti. Ova je istina bitna za naše spasenje. Bog je beskonačan i stoga je naš grijeh protiv Njega beskonačna uvreda. Da bi se iskupila ova uvreda, žrtva mora biti beskonačna. Isus je, kao Bog, beskonačan i stoga prava žrtva.
To što je Isus vrhovni isključuje nas iz toga da kažemo da je On samo jedan od mnogih puteva do Boga. On nije samo dobar moralni učitelj kojeg možemo odlučiti slijediti; nego, On jest Bog, i On je iznad svega. Isusova nadmoć također pokazuje da ne možemo okajati vlastite grijehe. Zapravo, „nije moguće da krv bikova i jaraca ukloni grijehe“ (Hebrejima 10,4). Isus je ispunio i zamijenio taj sustav. Spasenje se ne temelji na djelima (vidi Efežanima 2,1-10). A kada smo spašeni, Isusova nam nadmoć pokazuje da ne možemo težiti da budemo poput Njega vlastitom snagom. Isus je superioran, vrhovni nad svime. Kršćani su pozvani biti poput Isusa, a to je moguće kroz djelovanje Duha Svetoga (Filipljanima 2,12-13; Rimljanima 8).
Isusova nadmoć nas uči da On nije samo duhovno biće iznad ostalih. Pavao nam govori da je kroz Njega stvoreno sve vidljivo i nevidljivo, na nebu i na zemlji, tj. duhovno i tjelesno (vidi Kološanima 1,16). Hebrejima 1,4 naziva Isusa superiornijim od anđela. Ova istina negira sve tendencije prema štovanju anđela. Isus je stvorio anđele i iznad njih je. Izričito nam je rečeno da je On veći od njih. Stoga trebamo samo štovati Isusa. Slično tome, to što je Isus stvorio sve na zemlji znači da kreacija nije dostojna našeg štovanja. Isus je vrhovni ujedno nad fizičkim i nad duhovnim carstvima, dajući im tako oboma na važnosti, dok je i dalje suveren nad njima.
Kada razumijemo Kristovu nadmoć, imamo točniji pogled na Njega. Bolje razumijemo dubinu Njegove ljubavi; sposobniji smo primiti i odgovoriti na Njegovu ljubav. Teolozi vjeruju da je poslanica Kološanima djelomično napisana za borbu protiv krivovjerja koja su se pojavila u Kolosima. Pavlu se činilo prikladnim potvrditi Kristovu nadmoć kako bi poništio ta zabludjela vjerovanja. On je potvrdio Kristovu nadmoć, Njegovo gospodstvo i Njegovu dostatnost za nas. Poslanica Hebrejima objašnjava vezu između starozavjetnog saveza i Isusovog novog saveza. Otkriva stari sustav kao sjenu konačnog ispunjenja u Isusu Kristu. Kristova nadmoć ključna je za točan pogled na Njega kao Osobu, Njegovo djelo, naš status vjernika i Kraljevstvo.
English
Što je Kristova nadmoć i koje su implikacije?
